Matej

Poglavlje 22

22:1: I Isus im je odgovorio i ponovo progovorio u usporedbama te rekao:
22:2: “Kraljevstvo nebesko sliči nekom kralju koji je pripremio svadbu svome sinu.
22:3: I poslao je svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, a oni nisu htjeli doći.
22:4: Ponovo je poslao druge sluge govoreći: ʻRecite uzvanicima: Evo, objed sam svoj pripremio, poklana su moja goveda i tovljenici i sve je spremno. Dođite na svadbu!ʼ
22:5: Ali oni nisu marili te su otišli: jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom.
22:6: A ostali su uhvatili sluge njegove, zlostavljali ih i ubili.
22:7: A kad je taj kralj to čuo, razgnjevio se te poslao svoje vojske, pogubio one ubojice i spalio njihov grad.
22:8: Tada je rekao svojim slugama: ʻSvadba je spremna, ali uzvanici nisu bili dostojni.
22:9: Idite stoga na glavne puteve i pozovite na svadbu sve koje nađete!ʼ
22:10: Tako su te sluge izašle na glavne puteve i skupile sve koje su našli, i zle i dobre; i svadba se napunila gostima.
22:11: A kad je kralj ušao pogledati goste, opazio je ondje čovjeka koji nije odjenuo svadbenu odjeću,
22:12: pa ga upitao: ʻPrijatelju, kako si ušao ovamo, a nemaš svadbene odjeće?ʼ A on je zanijemio.
22:13: Tada je kralj rekao slugama: ʻSvežite mu ruke i noge, odvedite ga i bacite u krajnju tamu; ondje će biti plač i škrgut zubi.ʼ
22:14: Jer je mnogo zvanih, ali je malo izabranih.”
22:15: Zatim su farizeji otišli i održali vijećanje kako bi ga uhvatili u riječi.
22:16: I poslali su mu svoje učenike s herodovcima govoreći: “Učitelju, mi znamo da si istinit i učiš Božjem putu u istini i ne mariš ni za koga jer ne gledaš na vanjštinu ljudsku.
22:17: Reci nam, stoga, što ti misliš; je li zakonom dopušteno dati porez cezaru ili nije?”
22:18: A Isus je prozreo njihovu opakost i rekao: “Zašto me iskušavate, licemjeri?
22:19: Pokažite mi porezni novac!” I donijeli su mu dinar.
22:20: A on ih je upitao: “Čiji je ovo lik i natpis?”
22:21: Odgovorili su mu: “Cezarov!” Tada im je rekao: “Dajte stoga cezaru što je cezarovo, a Bogu što je Božje.”
22:22: Kad su čuli te riječi, začudili su se te ga ostavili i otišli.
22:23: Istog su mu dana pristupili saduceji, koji kažu da nema uskrsnuća, i upitali ga
22:24: govoreći: “Učitelju, Mojsije je rekao: ʻAko tko umre bez djece, neka brat njegov oženi njegovu ženu i podigne sjeme svome bratu!ʼ
22:25: A bilo je kod nas sedmero braće. I prvi se oženio i umro bez potomstva i ostavio svoju ženu svome bratu.
22:26: Isto tako i drugi, i treći, sve do sedmoga.
22:27: A nakon svih umrla je i žena.
22:28: Dakle, po uskrsnuću, kojemu će od te sedmorice biti žena? Jer su je svi imali.”
22:29: Isus im je odgovorio rekavši: “Varate se, ne znajući Pisma ni snage Božje.
22:30: Jer po uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli Božji u nebu.
22:31: A što se tiče uskrsnuća mrtvih, niste li čitali ono što vam je Bog rekao govoreći:
22:32: ʻJa sam Bog Abrahamov, i Bog Izakov, i Bog Jakovljevʼ? Bog nije Bog mrtvih, nego živih!”
22:33: A kad je mnoštvo to čulo, zapanjilo se njegovim naukom.
22:34: Ali kad su farizeji čuli da je ušutkao saduceje, okupili su se zajedno.
22:35: Tada ga je jedan od njih, zakonoznanac, upitao iskušavajući ga i govoreći:
22:36: “Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?”
22:37: Isus mu je rekao: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim.
22:38: To je prva i najveća zapovijed.
22:39: A druga je njoj slična: ʻLjubi bližnjega svoga kao samoga sebe.ʼ
22:40: O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”
22:41: Dok su farizeji bili okupljeni, Isus ih je upitao,
22:42: govoreći: “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Odgovorili su mu: “Davidov.”
22:43: Upitao ih je: “Kako ga onda David u duhu naziva Gospodinom, govoreći:
22:44: ʻGOSPOD je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje nogama tvojimʼ?
22:45: Ako je, dakle, David njega nazvao Gospodinom, kako je on njegov sin?”
22:46: I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječ, niti se od toga dana itko usudio pitati ga bilo što.