Sefanija

Poglavlje 2

2:1: Saberite se, da, sakupite se, narode neželjeni;
2:2: prije nego ukaz izađe, prije nego dan prođe kao pljeva, prije nego stigne na vas žestoka srdžba GOSPODNJA, prije nego stigne na vas dan srdžbe GOSPODNJE.
2:3: Tražite GOSPODA, svi krotki na zemlji, koji izvršavate sudove njegove! Tražite pravednost, tražite krotkost: vi ćete možda biti skriveni u dan srdžbe GOSPODNJE.
2:4: Jer će Gaza biti napuštena, a Aškelon pustoš. Ašdod će u podne biti protjeran, a Ekron će biti iskorijenjen.
2:5: Jao stanovnicima obale morske, narodu keretskome! Riječ GOSPODNJA je protiv vas: “Kanaane, zemljo Filistejaca, ja ću te baš uništiti, tako da ondje neće više biti stanovnika!
2:6: I obala morska postat će prebivalište i koliba za pastire i torovi za stada.”
2:7: I obala će biti za ostatak doma Judina; na njoj će se oni napasati; uvečer će lijegati u kućama aškelonskim, jer će ih pohoditi GOSPOD, Bog njihov, i otkloniti sužanjstvo njihovo.
2:8: Čuo sam porugu Moabovu i pogrđivanja sinova Amonovih kojima su sramotili narod moj i veličali se protiv granica njihovih.
2:9: “Stoga, tako mi života!” govori GOSPOD nad vojskama, Bog Izraelov: “Zasigurno će Moab postati kao Sodoma i sinovi Amonovi kao Gomora: baš rasadnik koprive i jama soli i trajna pustoš. Ostatak moga naroda oplijenit će ih, preostatak moga naroda zaposjest će ih.”
2:10: To će im biti za oholost njihovu zato što su se izrugivali i veličali se protiv naroda GOSPODA nad vojskama.
2:11: Za njih će GOSPOD biti strašan: jer će izgladniti sve bogove zemaljske, i ljudi će njemu iskazivati štovanje, svaki sa svog mjesta, baš svi otoci pogana.
2:12: “I vi, Etiopljani, i vi ćete biti pobijeni mačem mojim.”
2:13: Zatim će ruku svoju ispružiti protiv sjevera i uništit će Asiriju, i Ninivu će opustošiti, i isušiti je kao pustinju.
2:14: Usred nje će stada ležati, sve životinje narodne; i kormoran i bukavac noćivat će na gornjim gredama njihovim; glas njihov će odjekivati na prozorima, pustoš će biti na pragovima, jer će on otkriti cedrovinu.
2:15: To je radosni grad koji je živio bezbrižno, koji je u svom srcu govorio: “Ja, i nitko osim mene!” Kako li je postao pustoš, brlog za životinje da u njemu liježu! Svi koji pokraj njega prolaze zviždit će i odmahivati rukama svojim.