Izaija

Poglavlje 6

Izaijino viđenje GOSPODA

6:1

One godine u kojoj je umro kralj Uzija vidio sam Gospodina kako sjedi na prijestolju visokom i uzvišenom, a skut je njegov ispunjavao Hram.

6:2

Iznad njega su stajali serafini, svaki je imao šest krila: dvama su zaklanjali lice svoje, a dvama su zaklanjali noge svoje, a dvama su letjeli.

6:3

I vikali su jedan drugome i govorili: “Svet, svet, svet je GOSPOD nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!”

6:4

I zatresli su se dovratnici na vratima od glasa onoga koji je vikao i Dom se napunio dimom.

6:5

Nato sam rekao: “Jao meni, jer sam propao! Zato što sam ja čovjek nečistih usana i prebivam usred naroda nečistih usana; jer su oči moje vidjele Kralja, GOSPODA nad vojskama!”

6:6

Uto je jedan od serafina doletio k meni; u ruci mu je bila žeravica koju je kliještama uzeo sa žrtvenika.

6:7

I njima se dotaknuo usta mojih i rekao: “Evo, ovo se dotaklo usana tvojih: i tvoja je nepravda uklonjena, i grijeh tvoj je očišćen.”

GOSPOD šalje Izaiju

6:8

Također sam čuo glas Gospodnji, kako govori: “Koga ću poslati i tko će poći za nas?” Tada sam ja rekao: “Evo me! Pošalji mene!”

6:9

A on je rekao: “Idi i reci ovome narodu: ‘Zaista slušate, ali ne razumijete; i zaista gledate, ali ne shvaćate.’

6:10

Usali srce toga naroda i otežaj mu uši i zaslijepi mu oči, da očima svojim ne vide i ušima svojim ne čuju i srcem svojim ne razumiju te se ne obrate i ne budu ozdravljeni.”

6:11

Nato sam rekao: “Dokle, Gospodine?” A on je odgovorio: “Sve dok gradovi ne ostanu pusti bez stanovnika, i kuće bez ljudi, a zemlja potpuno opustošena,

6:12

i dok GOSPOD ljude ne odmakne daleko te da bude velika pustoš usred zemlje.

6:13

No ipak će u njoj ostati desetina, i ona će se vratiti i bit će izjedena, poput lipe ili poput hrasta čija deblo ostaje kad popada lišće njihovo. Tako će sveto sjeme biti deblo njihovo.”

---