Izaija

Poglavlje 9

Jer nam se dijete rodilo

9:1
Ali takve magle neće biti kakva je bila u muci njezinoj, kada je ono isprva blago potištio zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, a kasnije ju je teško potištio, put mora, s one strane Jordana, u Galileji narodskoj.
9:2
Narod koji je u tami hodio ugledao je svjetlost veliku; onima koji su prebivali u zemlji sjene smrti, njima je svjetlost zasjala.
9:3
Umnožio si narod, a radost nisi povećao; raduju se pred tobom radošću kao u žetvi i kao što se čovjek raduje kada se dijeli plijen.
9:4
Jer ti si slomio jaram bremena njegova i štap s ramena njegova, šiba njegovog tlačitelja, kao u dan midijanski.
9:5
Jer je svaka bitka ratnička puna zbunjujuće galame i odjeća je u krv uvaljana, ali će to gorjeti i biti ognju gorivo.
9:6
Jer nam se dijete rodilo, sin nam je podaren; i na njegovom će ramenu biti vlast. I nadjenut će mu ime: Čudesan, Savjetnik, Moćni Bog, Otac vječni, Knez mira.
9:7
Povećavanju vladavine njegove i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim i nad kraljevstvom njegovim; odredit će ga i utvrdit će ga u pravednom sudu i u pravdi odsada i zauvijek. Revnost GOSPODA nad vojskama to će izvršiti.

Osuda oholosti i tlačenja

9:8
Gospodin je poslao riječ prema Jakovu, i ona je pala na Izrael.
9:9
I sav će narod znati, baš Efrajim i stanovnici Samarije, koji su govorili oholo i tvrdokornog srca:
9:10
“Opeke su popadale, ali mi ćemo graditi kamenom klesanim; smokvici su posječeni, ali mi ćemo ih zamijeniti cedrovima.”
9:11
Stoga će GOSPOD usmjeriti Rezinove protivnike protiv njega i udružiti njegove neprijatelje:
9:12
Sirijce sprijeda i Filistejce straga; i oni će ustima otvorenim proždirati Izraela. Pored svega toga njegova se srdžba nije odvratila, nego je ruka njegova još uvijek ispružena.
9:13
Jer se narod ne obraća onomu koji ga udara, i nisu tražili GOSPODA nad vojskama.
9:14
Stoga će GOSPOD odsjeći Izraelu glavu i rep, granu i rogoz u jednome danu.
9:15
Starac i uglednik, taj je glava, a prorok koji poučava laži, taj je rep.
9:16
Jer vođe ovoga naroda navode ga na pogrešku, a oni koji su od takvih vođeni uništeni su.
9:17
Stoga se Gospodin neće radovati mladićima njihovim niti će biti milosrdan njihovoj siročadi i udovicama njihovim; jer je svatko licemjer i zločinac, i svaka usta govore ludost. Pored svega toga njegova se srdžba nije odvratila, nego je ruka njegova još uvijek ispružena.
9:18
Jer opačina plamti kao oganj; proždire drač i trnje i spalit će šumsko žbunje, te će se uspeti poput uspinjanja dima.
9:19
Od gnjeva GOSPODA nad vojskama zemlja se pomračila i narod će biti kao gorivo ognju; nitko neće štedjeti brata svoga.
9:20
I ščepat će zdesna, te biti gladan, i pojest će slijeva, no neće se nasititi. Svatko će jesti meso svoje vlastite mišice:
9:21
Manaše Efrajima, a Efrajim Manašea; i oni će zajedno biti protiv Jude. Pored svega toga njegova se srdžba nije odvratila, nego je ruka njegova još uvijek ispružena.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje