Luka

Poglavlje 4

4:1: A Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana. I po Duhu je bio odveden u pustinju
4:2: gdje je četrdeset dana bio iskušavan od Đavla. I u one dane nije ništa jeo, a kad su oni istekli, napokon je ogladnio.
4:3: Tada mu je Đavao rekao: “Ako si Sin Božji, zapovjedi ovom kamenu da postane kruh.”
4:4: A Isus mu je odgovorio rekavši: “Zapisano je da ne živi čovjek samo od kruha, nego od svake riječi Božje.”
4:5: Zatim ga je Đavao odveo na visoku goru i u trenutku mu pokazao sva kraljevstva svijeta.
4:6: Onda mu je Đavao rekao: “Tebi ću dati svu tu vlast i slavu njihovu, jer je meni predana i dajem je onom kome hoću.
4:7: Stoga, ako mi ti iskažeš štovanje, sve će biti tvoje.”
4:8: Nato mu je Isus odgovorio rekavši: “Odlazi mi s očiju, Sotono, jer je zapisano: ʻGospoda, Boga svoga štuj, i njemu jedinom služi.ʼ ”
4:9: Tada ga je odveo u Jeruzalem i postavio ga na vrh Hrama te mu rekao: “Ako si ti Sin Božji, baci se odavde dolje!”
4:10: Jer je zapisano: ʻAnđelima će svojim narediti za tebe da te čuvaju,
4:11: i na rukama će te nositi, kako ne bi udario nogom svojom na kamen.ʼ ”
4:12: A Isus mu je odgovorio rekavši: “Rečeno je: ʻNe iskušavaj Gospoda, Boga svoga.ʼ ”
4:13: I pošto je Đavao završio svaku kušnju, otišao je od njega za neko vrijeme.
4:14: A Isus se u snazi Duha vratio u Galileju, i glas se o njemu proširio po svoj okolici,
4:15: te je on, slavljen od sviju, naučavao u njihovim sinagogama.
4:16: Zatim je došao u Nazaret, gdje je bio othranjen, pa je po svom običaju na dan Šabata ušao u sinagogu i ustao čitati.
4:17: I uručili su mu knjigu proroka Izaije. A kad je otvorio knjigu, našao je mjesto gdje je bilo zapisano:
4:18: “Duh Gospodnji na meni je, jer me pomazao propovijedati evanđelje siromasima; poslao me ozdravljati srca slomljena, propovijedati oslobođenje sužnjevima i slijepima obnovu vida, da na slobodu otpustim potlačene,
4:19: da propovijedam ugodnu godinu Gospodnju.”
4:20: Tada je zatvorio knjigu, predao ju poslužitelju i sjeo. A oči svih u sinagogi bile su uperene u njega.
4:21: I on im je počeo govoriti: “Danas se, na vaše uši, ovo Pismo ispunilo.”
4:22: I svi su mu odobravali i divili se milosnim riječima što su izlazile iz usta njegovih i govorili: “Nije li ovo sin Josipov?”
4:23: A on im je rekao: “Sigurno ćete mi reći ovu izreku: ʻLiječniče, izliječi sâm sebe! Učini i ovdje, u svom zavičaju, sve ono što smo čuli da se dogodilo u Kapernaumu.ʼ ”
4:24: Tada je rekao: “Uistinu vam kažem, nijedan prorok nije prihvaćen u svom zavičaju.
4:25: Ali vam po istini govorim: u Izraelu je bilo mnogo udovica u dane Ilijine, kad se nebo zatvorilo na tri godine i šest mjeseci, kad je bila velika glad po cijeloj zemlji;
4:26: ali Ilija nije bio poslan ni k jednoj od njih, osim k ženi udovici u Sarepti sidonskoj.
4:27: I bilo je mnogo gubavaca u Izraelu u vrijeme proroka Elizeja, i nijedan se od njih nije očistio osim Naamana Sirijca.”
4:28: A kad su to čuli, svi su se u sinagogi ispunili gnjevom,
4:29: te su ustali, istjerali ga iz grada i odveli ga do ruba brda na kojoj je sagrađen njihov grad, kako bi ga strmoglavili.
4:30: Ali je on, prolazeći skroz između njih, otišao.
4:31: I sišao je u Kapernaum, galilejski grad, te ih poučavao u dane Šabata.
4:32: I bili su zapanjeni njegovim naukom, jer je riječ njegova bila s vlašću.
4:33: A u sinagogi je bio čovjek koji je imao duha nečistog đavla te povikao jakim glasom
4:34: govoreći: “Pusti nas, što mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? Jesi li došao uništiti nas? Znam te tko si: Sveti Božji.”
4:35: A Isus ga je ukorio govoreći: “Umukni i izađi iz njega!” I kad ga je đavao srušio u sredinu, izašao je iz njega i ništa mu nije naudio.
4:36: I sve je obuzelo zaprepaštenje te su razgovarali među sobom govoreći: “Kakva je to riječ, jer s vlašću i snagom zapovijeda nečistim duhovima, i oni izlaze?”
4:37: I glas se o njemu raširio u sva okolna mjesta.
4:38: Onda je izašao iz sinagoge i ušao u Šimunovu kuću. A Šimunova punica bila je svladana velikom groznicom, pa su ga usrdno zamolili za nju.
4:39: I on se nagnuo nad nju, ukorio groznicu i ona ju je napustila. I odmah je ustala te ih posluživala.
4:40: A kad je sunce zašlo svi koji su imali bolesnike s različitim bolestima dovodili su ih k njemu, a on bi na svakoga pojedinog od njih polagao ruke i ozdravljao ih.
4:41: A i đavli su iz mnogih izlazili vrišteći i govoreći: “Ti si Krist, Sin Božji!” I pošto im je zaprijetio nije im dopustio govoriti jer su znali da je on Krist.
4:42: I kad je osvanuo dan, izišao je i otišao na pusto mjesto; a narod ga je tražio i došao k njemu te ga zadržavao da ne ode od njih.
4:43: A on im je rekao: “Ja moram i drugim gradovima propovijedati evanđelje kraljevstva Božjeg jer sam radi toga poslan.”
4:44: Zatim je propovijedao po sinagogama u Galileji.

Prethodno poglavlje
 ::: 
Sljedeće poglavlje


Preuzmi ovo poglavlje: HTML