Luka

Poglavlje 9

9:1: Tada je sazvao dvanaestoricu svojih učenika te im dao snagu i vlast nad svim đavlima, i da liječe bolesti.
9:2: Zatim ih je poslao propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesne,
9:3: pa im rekao: “Ništa ne uzimajte na put: ni štapove, ni torbe, ni kruh, ni novac; niti imajte po dvije košulje!
9:4: I u koju god kuću uđete, ostanite ondje i odande pođite!
9:5: A oni koji vas ne prime, kad izlazite iz toga grada, otresite i prašinu s nogu svojih za svjedočanstvo protiv njih!”
9:6: I pošli su: prolazili su kroz sela propovijedajući evanđelje i posvuda liječili.
9:7: I Herod tetrarh je dočuo o svemu što je on činio pa je bio smeten, jer su neki govorili da je Ivan uskrsnuo od mrtvih;
9:8: a neki da se pojavio Ilija; a drugi da je ustao jedan od starih proroka.
9:9: Nato je Herod rekao: “Ivanu sam ja odrubio glavu; ali tko je ovaj o kome ja slušam nešto takvo?” I želio ga je vidjeti.
9:10: A kad su se apostoli vratili, ispripovjedili su mu sve što su učinili. Onda ih je poveo sa sobom te se povukao nasamo, na pusto mjesto kod grada zvanog Betsaida.
9:11: Ali narod ga je, kad je to doznao, počeo slijediti, i on ih je primio te im govorio o kraljevstvu Božjem i ozdravljao one kojima je trebalo ozdravljenje.
9:12: A kada se dan počeo primicati kraju, prišla su tada dvanaestorica i rekla mu: “Otpusti mnoštvo, neka odu u okolna sela i zaseoke smjestiti se i pribaviti hrane, jer smo ovdje na pustom mjestu!”
9:13: Ali im je on rekao: “Dajte im vi jesti!” A oni su odgovorili: “Mi nemamo više od pet kruhova i dvije ribe; osim da mi odemo kupiti hranu za sav ovaj narod!”
9:14: Jer je bilo oko pet tisuća muškaraca. A on je rekao svojim učenicima: “Posjednite ih u skupine po pedeset!”
9:15: I tako su učinili te ih sve posjedali.
9:16: Tada je on uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo, blagoslovio ih i razlomio te dao učenicima da ih stave pred mnoštvo.
9:17: I jeli su i svi se nasitili; a od ulomaka koji su im pretekli nakupilo se dvanaest košara.
9:18: I dogodilo se, dok je on nasamo molio, da su s njim bili učenici. I on ih je upitao govoreći: “Što kažu ljudi, tko sam ja?”
9:19: Oni su odgovorili rekavši: “Ivan Krstitelj, a neki kažu Ilija, a drugi kažu da je ustao neki od starih proroka.”
9:20: On ih je upitao: “A što vi kažete, tko sam ja?” Petar je odgovorio rekavši: “Krist Božji!”
9:21: A on im je strogo naložio i zapovjedio im da to nikome ne kažu,
9:22: govoreći: “Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti, i biti odbačen od starješina i glavara svećeničkih i pismoznanaca, i biti ubijen, i treći dan uskrsnuti.”
9:23: A svima njima je govorio: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, i neka svaki dan uzme križ svoj i slijedi me.
9:24: Jer onaj koji hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a onaj koji izgubi svoj život radi mene, taj će ga spasiti.
9:25: Jer što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sâm sebe izgubi ili bude odbačen?
9:26: Jer onaj koji se postidi mene i mojih riječi, njega će se Sin čovječji postidjeti kad dođe u slavi svojoj i u Očevoj i svetih anđela.
9:27: Ali kažem vam istinu, ima nekih što ovdje stoje koji neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstvo Božje.”
9:28: I dogodilo se, oko osam dana poslije tih besjeda, da je poveo sa sobom Petra i Ivana i Jakova te se popeo na goru da bi molio.
9:29: I dok je molio, promijenio se izgled njegovog lica, a njegova je odjeća bila bijela i blistava.
9:30: I gle, razgovarala su s njim dva čovjeka. To su bili Mojsije i Ilija,
9:31: koji su se pojavili u slavi i govorili o njegovoj smrti koja se trebala dovršiti u Jeruzalemu.
9:32: Ali je Petra i one s njim bio svladao san. A kad su se probudili, ugledali su njegovu slavu i dva čovjeka koji su stajali s njime.
9:33: I dogodilo se, dok su se oni rastajali od njega, da je Petar rekao Isusu: “Učitelju, dobro nam je biti ovdje, pa hajdemo napraviti tri šatora: jedan tebi, jedan Mojsiju i jedan Iliji.” Nije znao što govori.
9:34: Dok je on tako govorio, pojavio se oblak i zasjenio ih. A kad su ušli u oblak, prestrašili su se.
9:35: I izašao je glas iz oblaka govoreći: “Ovo je moj ljubljeni Sin, njega slušajte!”
9:36: A kad je glas prestao, Isus se našao sâm. A oni su šutjeli i onih dana nikome nisu ništa pričali što su vidjeli.
9:37: I dogodilo se, kad su sljedeći dan sišli s gore, da ga je susrelo mnogo naroda.
9:38: I gle, neki je čovjek iz mnoštva povikao govoreći: “Učitelju, zaklinjem te, pogledaj na moga sina! Jer mi je jedinac,
9:39: a evo, duh ga obuzima, pa odjednom vrišti; onda ga trese da mu izlazi pjena i lomeći ga jedva se udaljuje od njega.
9:40: I zaklinjao sam tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.”
9:41: A Isus je odgovorio rekavši: “O, nevjerni i izopačeni naraštaju, dokle ću biti s vama i podnositi vas? Dovedi sina svoga ovamo!”
9:42: I dok je on još prilazio, đavao ga je bacio na tlo i potresao. A Isus je ukorio nečistog duha i ozdravio dječaka te ga predao njegovom ocu.
9:43: I svi su se divili zbog silne moći Božje. I dok su se svi čudili svemu što je učinio, Isus je rekao svojim učenicima:
9:44: “Neka vam ove riječi utonu u uši: Sin čovječji bit će predan u ruke ljudima!”
9:45: Ali oni nisu razumjeli tu besjedu; i bila je skrivena od njih tako da je nisu shvatili, a bojali su se upitati ga o toj besjedi.
9:46: Tada se među njima pojavila misao tko bi od njih bio najveći.
9:47: A Isus je, znajući misao njihova srca, uzeo dijete i postavio ga pokraj sebe,
9:48: te im je rekao: “Onaj koji primi ovo dijete u moje ime, mene prima; a onaj tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Jer tko je najmanji među vama svima, taj će biti velik.”
9:49: A Ivan je odgovorio rekavši: “Učitelju, vidjeli smo jednoga koji u tvoje ime istjeruje đavle, i zabranili smo mu, jer te ne slijedi s nama.”
9:50: A Isus mu je rekao: “Nemojte mu braniti, jer tko nije protiv nas, za nas je.”
9:51: I dogodilo se, kad je došlo vrijeme da on bude uzet gore, on je postojano upravio svoje lice da bi otišao u Jeruzalem,
9:52: te poslao glasnike pred licem svojim. Oni su otišli i ušli u neko samarijansko selo kako bi pripremili za njega,
9:53: ali ga nisu primili jer mu je lice bilo kao da bi htio ići u Jeruzalem.
9:54: A kad su to vidjeli njegovi učenici Jakov i Ivan, rekli su: “Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i spali ih, kao što je i Ilija učinio?”
9:55: A on se okrenuo pa ih ukorio i rekao: “Vi ne znate kakva ste duha.
9:56: Jer Sin čovječji nije došao uništiti živote ljudi, nego ih spasiti.” Onda su otišli u drugo selo.
9:57: I dogodilo se, dok su išli putem, da mu je netko rekao: “Gospodine, slijedit ću te kamo god pođeš.”
9:58: A Isus mu je rekao: “Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji nema gdje glavu položiti.”
9:59: A drugomu je rekao: “Slijedi me!” Ali je on rekao: “Gospodine, dopusti mi da najprije odem pokopati svoga oca.”
9:60: Isus mu je rekao: “Pusti neka mrtvi pokopaju svoje mrtve, a ti idi i propovijedaj kraljevstvo Božje!”
9:61: A netko drugi je isto tako rekao: “Ja ću te slijediti, Gospodine, ali mi dopusti da se najprije oprostim sa svojim ukućanima!”
9:62: A Isus mu je rekao: “Nijedan koji stavi ruku svoju na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.”

Prethodno poglavlje
 ::: 
Sljedeće poglavlje


Preuzmi ovo poglavlje: HTML