Marko

Poglavlje 12

12:1: Tada im je počeo govoriti u usporedbama: “Neki je čovjek posadio vinograd i postavio ogradu oko njega i iskopao mjesto za kacu za vino i sagradio kulu pa ga iznajmio vinogradarima i otputovao u daleku zemlju.
12:2: I u svoje vrijeme poslao je k vinogradarima slugu da od vinogradara primi ploda vinograda.
12:3: A oni su ga uhvatili, istukli ga i otposlali praznih ruku.
12:4: Onda im je ponovo poslao drugoga slugu. Njega su kamenovali, razbili mu glavu i otposlali ga osramoćena.
12:5: I ponovo je poslao drugoga. A njega su ubili. I mnoge druge; neke su istukli, a neke ubili.
12:6: Još je dakle jednoga imao, svoga ljubljenog sina. I njega je posljednjeg poslao k njima govoreći: ʻPoštovat će mojega sina!ʼ
12:7: Ali su oni vinogradari govorili među sobom: ʻOvo je baštinik; hajde da ga ubijemo pa će baština biti naša!ʼ
12:8: I pograbili su ga i ubili, te ga izbacili iz vinograda.
12:9: Što će stoga učiniti gospodar vinograda? Doći će i pogubiti te vinogradare, a vinograd dati drugima.
12:10: A niste li čitali ovo Pismo: ʻKamen koji su graditelji odbacili, postao je ugaoni zaglavnjak.
12:11: Ovo je bilo Gospodnje djelo i čudesno je u očima našim!ʼ ”
12:12: I tražili su da ga uhvate jer su znali da je protiv njih izrekao tu usporedbu, ali su se bojali naroda pa su ga ostavili i otišli.
12:13: Zatim su poslali neke od farizeja i herodovca da ga uhvate u riječi.
12:14: A kad su došli, rekli su mu: “Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš na ljudsku vanjštinu, nego po istini poučavaš putu Božjemu: Je li zakonom dopušteno dati porez cezaru ili nije?
12:15: Da dajemo ili da ne dajemo?” A on im je, znajući njihovo licemjerje, rekao: “Zašto me iskušavate? Donesite mi dinar da ga vidim!”
12:16: I donijeli su mu ga. Tada ih je upitao: “Čiji je ovo lik i natpis?” A oni su mu odgovorili: “Cezarov.”
12:17: Nato im je Isus progovorio te rekao: “Dajte cezaru što je cezarovo, a Bogu što je Božje!” I zadivili su mu se.
12:18: Tada su k njemu došli saduceji, koji govore da nema uskrsnuća, i upitali ga govoreći:
12:19: “Učitelju, Mojsije nam je zapisao: ʻAko nekome umre brat i ostavi ženu, a ne ostavi djece, da njegov brat uzme ženu njegovu i podigne sjeme svome bratu.ʼ
12:20: Bila su sedmorica braće. I prvi je uzeo ženu, i umro te nije ostavio sjemena.
12:21: Onda ju je uzeo drugi, i umro; ni on nije ostavio sjemena. Isto tako i treći.
12:22: Tako su je uzeli sva sedmorica, a nisu ostavili sjemena. Poslije svih umrla je i žena.
12:23: O onom uskrsnuću, dakle, kad uskrsnu, kome će od njih biti žena? Jer su je sedmorica imala za ženu.”
12:24: A Isus im je odgovorio rekavši: “Ne varate li se zato što ne poznajete Pisma niti snage Božje?
12:25: Jer kad uskrsnu od mrtvih, niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli u nebu.
12:26: A što se tiče mrtvih, da uskrsavaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj, kako mu je iz grma Bog rekao govoreći: ʻJa sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljevʼ?
12:27: On nije Bog mrtvih, nego Bog živih. Vi se, stoga, silno varate.”
12:28: Tada je prišao jedan od pismoznanaca, koji ih je slušao kako raspravljaju. I kad je shvatio kako im je dobro odgovorio, upitao ga je: “Koja je od svih prva zapovijed?”
12:29: A Isus mu je odgovorio: “Prva od svih zapovijedi jest: ʻČuj, Izraele! Gospod, naš Bog, jedini je Gospod!ʼ
12:30: i: ʻLjubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim i svom snagom svojom!ʼ To je prva zapovijed.
12:31: A druga je slična ovoj: ʻLjubi bližnjega svoga kao samoga sebe!ʼ Druge zapovijedi veće od ovih nema.
12:32: Tada mu je pismoznanac rekao: “Dobro, učitelju, po istini si rekao, jer je jedan Bog i nema drugog osim njega;
12:33: i ljubiti njega svim srcem, i svim razumom, i svom dušom, i svom jakošću, i ljubiti bližnjega svoga kao samog sebe, više je nego sve žrtve paljenice i ostale žrtve.”
12:34: A kad je Isus vidio da je pametno odgovorio, rekao mu je: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega!” I poslije toga, nitko ga se nije usuđivao pitati.
12:35: Tada je Isus, naučavajući u Hramu, progovorio te rekao: “Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov?
12:36: Jer je sâm David govorio po Duhu Svetome: ʻGospod je rekao mojem Gospodinu: Sjedni mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje nogama tvojimʼ.
12:37: Prema tome, sâm David naziva ga Gospodinom; kako mu je onda sin?” I običan ga je narod rado slušao.
12:38: Tako im je u svom nauku govorio: “Čuvajte se pismoznanaca koji vole ići u dugoj odjeći i vole pozdrave na trgovima;
12:39: i prva sjedala u sinagogama i počasna mjesta na gozbama;
12:40: koji proždiru kuće udovica i, pretvarajući se, mole duge molitve. Oni će primiti veću osudu.”
12:41: Zatim je Isus sjeo nasuprot riznici i motrio kako ljudi ubacuju novac u riznicu. I mnogi su bogataši ubacivali mnogo.
12:42: A jedna je siromašna udovica došla tamo i ubacila dva novčića, koji čine jedan kvadrant.
12:43: Onda je on dozvao k sebi svoje učenike te im rekao: “Uistinu vam kažem, ova je siromašna udovica ubacila više od svih ovih što su ubacivali u riznicu.
12:44: Jer svi su oni ubacivali od svojega viška, a ona je od svoje neimaštine ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.”

Prethodno poglavlje
 ::: 
Sljedeće poglavlje


Preuzmi ovo poglavlje: HTML