Marko

Poglavlje 5

5:1: Tada su došli na drugu stranu mora u gadarenski kraj.
5:2: I kad je izašao iz lađe, odmah mu je iz grobnica izašao u susret neki čovjek s nečistim duhom,
5:3: koji je imao prebivalište u grobnicama. I nitko ga nije mogao svezati, čak ni lancima;
5:4: jer je često bio vezan okovima i lancima, ali je pokidao lance i potrgao okove i nitko ga nije mogao ukrotiti.
5:5: I neprestano je, noću i danju, bio po gorama i po grobnicama; vrištao je i sâm sebe rezao kamenjem.
5:6: Ali kad je izdaleka opazio Isusa, dotrčao je i iskazao mu štovanje
5:7: te je povikao jakim glasom i rekao: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Preklinjem te Bogom, ne muči me!”
5:8: Jer mu je rekao: “Izađi, nečisti duše, iz ovog čovjeka!”
5:9: Tada ga je upitao: “Kako ti je ime?” A on je odgovorio rekavši: “Ime mi je Legija, jer nas je puno.”
5:10: I preklinjao ga je mnogo da ih ne istjera iz tog kraja.
5:11: A ondje je blizu gora paslo veliko krdo svinja.
5:12: I svi su ga đavli preklinjali govoreći: “Pošalji nas u svinje da u njih uđemo!”
5:13: I odmah im je Isus dopustio. I nečisti su duhovi izašli i ušli u svinje, i krdo se, a bilo je oko dvije tisuće svinja, sjurilo niz padinu u more te se podavilo u moru.
5:14: A oni koji su pasli svinje, pobjegli su i razglasili to po gradu i po zaseocima. I ljudi su izašli vidjeti ono što se dogodilo.
5:15: Tada su došli k Isusu i vidjeli onoga koji je bio opsjednut đavlom i imao Legiju gdje sjedi već odjeven i zdrave pameti; i prestrašili su se.
5:16: A koji su to vidjeli, ispričali su im što se dogodilo s onim koji je bio opsjednut đavlom, i u vezi onih svinja.
5:17: I počeli su ga moliti da ode iz njihovih područja.
5:18: A kad je ulazio u lađu, onaj koji je bio opsjednut đavlom molio ga je da bude s njim,
5:19: ali mu Isus nije dopustio, već mu je rekao: “Pođi svojoj kući, k svojima i javi im koliko ti je toga Gospodin učinio i smilovao ti se!”
5:20: I on je otišao te počeo razglašavati u Dekapolu koliko toga mu je Isus učinio; i svi su se čudili.
5:21: I kad je Isus ponovo prešao lađom na onu stranu, skupilo se k njemu mnogo naroda; a bio je pokraj mora.
5:22: I, gle, došao je jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair; i kad ga je ugledao, pao je do njegovih nogu,
5:23: te ga silno zaklinjao govoreći: “Moja kćerkica je na samrti! Molim te, dođi, položi ruke svoje na nju da ozdravi i poživi!”
5:24: Tada je Isus pošao s njim, a slijedilo ga je mnogo naroda i naguravalo ga.
5:25: A neka žena, koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi
5:26: i mnogo propatila od brojnih liječnika te potrošila sve što je imala, i nije joj ništa koristilo, nego je još pošlo nagore,
5:27: kad je čula za Isusa, došla je u mnoštvo odostraga i dotakla se njegove odjeće.
5:28: Jer je govorila: “Ako se samo dotaknem njegove odjeće, ozdravit ću!”
5:29: I odmah je presahnuo izvor njezine krvi, pa je osjetila u tijelu da je ozdravila od te muke.
5:30: A Isus je odmah znao u sebi da je iz njega izašla snaga te se okrenuo prema mnoštvu i upitao: “Tko se dotaknuo moje odjeće?”
5:31: A učenici su mu rekli: “Vidiš kako te mnoštvo nagurava, a ti pitaš: ʻTko me se dotaknuo?ʼ ”
5:32: Tada je pogledao unaokolo kako bi vidio onu koja je to učinila.
5:33: A žena je, znajući što se u njoj dogodilo, bojeći se i drhteći došla i pala pred njega te mu ispričala svu istinu.
5:34: A on joj je rekao: “Kćeri, vjera te je tvoja ozdravila, idi u miru i budi zdrava od svoje muke!”
5:35: Dok je on još govorio, došli su neki iz doma nadstojnika sinagoge govoreći: “Tvoja kćer je umrla! Zašto dalje uznemiruješ Učitelja?”
5:36: Čim je Isus čuo riječ što je bila izgovorena, rekao je nadstojniku sinagoge: “Ne boj se! Samo vjeruj!”
5:37: I nije dopustio nikome da ga slijedi, osim Petru, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevu.
5:38: Tada je došao do kuće nadstojnika sinagoge i ugledao metež i one što su plakali i silno naricali.
5:39: I kad je ušao, rekao im je: “Zašto bučite i plačete? Djevojčica nije umrla, nego spava!”
5:40: Nato su mu se podsmjehivali. Ali ih je on sve istjerao, uzeo oca i majku djevojčice i one koji su bili s njim, te je ušao tamo gdje je ležala djevojčica.
5:41: Onda je uzeo djevojčicu za ruku te joj rekao: “Talita kumi!”, što je prevedeno: “Djevojčice, tebi govorim, ustani!”
5:42: I djevojčica je odmah ustala i hodala budući da je imala dvanaest godina. I zapanjili su se u velikom čuđenju.
5:43: A on im je strogo naložio da to nitko ne dozna, i zapovjedio da joj daju jesti.

Prethodno poglavlje
 ::: 
Sljedeće poglavlje


Preuzmi ovo poglavlje: HTML