1 Korinćanima

Poglavlje 2

2:1

I ja, braćo, kad sam došao k vama nisam došao s uzvišenom besjedom ili mudrošću objaviti vam svjedočanstvo Božje,

2:2

jer sam odlučio ne znati među vama ništa drugo osim Isusa Krista, i to razapetoga.

2:3

I ja sam bio s vama u slabosti, i u strahu i u jakom drhtanju.

2:4

I moja besjeda i moje propovijedanje nije bilo primamljivim riječima ljudske mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage:

2:5

da vaša vjera ne bude u ljudskoj mudrosti, nego u snazi Božjoj.

Skrivena Božja mudrost

2:6

Štoviše, mudrost govorimo među savršenima, ali ne mudrost ovoga svijeta niti knezova ovoga svijeta, koji nestaju,

2:7

nego govorimo mudrost Božju u otajstvu, skrivenu mudrost, onu koju je Bog prije svijeta odredio za našu slavu,

2:8

koju nitko od knezova ovoga svijeta nije upoznao; jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.

2:9

Nego kao što je zapisano: “Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, niti je ušlo u srce čovječje, to je Bog pripremio onima koji ga ljube.”

2:10

A nama je to Bog otkrio po svome Duhu: jer Duh sve istražuje, pa i dubine Božje.

2:11

Jer tko od ljudi zna što je u čovjeku osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako i ono što je Božje, nitko ne zna osim Duha Božjeg.

2:12

A mi nismo primili duha ovog svijeta, nego Duha koji je od Boga, da bismo mogli upoznati ono što nam je od Boga darovano.

2:13

To i govorimo, ne riječima što ljudska mudrost poučava, nego što poučava Duh Sveti, uspoređujući duhovno s duhovnim.

2:14

A naravni čovjek ne prima ono što je od Duha Božjega jer je to za njega ludost, i ne može to upoznati, jer se to duhovno prosuđuje.

2:15

A onaj koji je duhovan prosuđuje sve, a njega samog ne prosuđuje nitko.

2:16

Jer tko je upoznao um Gospodinov da bi njega poučio? Ali mi imamo um Kristov.