1 Kraljevima

Poglavlje 17

17:1

Tada je Ilija Tišbijac, koji je bio od stanovnika gileadskih, rekao Ahabu: “Tako mi života GOSPODA, Boga Izraelova, pred kojim stojim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na riječ moju.”

17:2

I riječ GOSPODNJA došla je k njemu govoreći:

17:3

“Ti odi odavde i okreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, što je ispred Jordana.

17:4

I ovo će se zbiti, da ćeš piti iz potoka; a gavranima sam ja zapovjedio da te ondje hrane.”

17:5

Tako je otišao i učinio prema riječi GOSPODNJOJ: jer je otišao i nastanio se na potoku Keritu, što je ispred Jordana.

17:6

I gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa, pa i navečer kruha i mesa, a pio je iz potoka.

17:7

I dogodilo se, nakon nekog vremena da je potok presušio, zato što nije bilo kiše u zemlji.

Udovica iz Sarefate

17:8

Tada mu je došla riječ GOSPODNJA govoreći:

17:9

“Ustani, idi u Sarefatu koja pripada Sidonu i ondje se nastani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj ženi udovici da te uzdržava.”

17:10

Tako je on ustao i otišao u Sarefatu. I kad je stigao do gradskih vrata, gle, žena udovica je ondje skupljala drva. Tada ju je on dozvao i rekao: “Donesi mi, molim te, malo vode u posudi da se napijem!”

17:11

I dok je pošla da donese, on ju je dozvao i rekao: “Donesi mi, molim te, jedan zalogaj kruha u ruci svojoj!”

17:12

Nato je ona rekla: “Neka GOSPOD, Bog tvoj živi, ja nemam pogače, samo pregršt brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo, sakupim par drva da mogu to pripremiti sebi i sinu svome pa da to pojedemo i umremo.”

17:13

Ali Ilija joj je rekao: “Ne boj se! Idi i učini kako si rekla; samo najprije meni od toga napravi malenu pogaču pa mi je donesi; a zatim napravi za sebe i za sina svoga.

17:14

Jer ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Brašno iz ćupa neće se potrošiti, niti će ulje iz vrča ponestati sve do dana dok GOSPOD ne pošalje kišu na zemlju.’ ”

17:15

I ona je otišla i učinila po besjedi Ilijinoj; i ona i on i dom njezin jeli su mnoge dane.

17:16

A brašno iz ćupa nije se potrošilo niti je ulje iz vrča ponestalo, po riječi koju je GOSPOD rekao po Iliji.

Ilija uskrisuje udovičinog sina

17:17

I dogodilo se, poslije ovih događaja, da se razbolio sin one žene, domaćice kuće. I bolest njegova bila je tako teška, da u njemu nije ostalo ni daha.

17:18

Tada je ona rekla Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina?”

17:19

A on joj je rekao: “Daj mi svoga sina!” Tada ga je uzeo iz njezina naručja te ga odnio na kat gdje je on obitavao i položio ga na svoju postelju.

17:20

Tada je zavapio GOSPODU i rekao: “GOSPODE, Bože moj, zar ćeš nanijeti zlo i na udovicu kod koje ja boravim tako da joj usmrtiš sina?”

17:21

Zatim se tri puta ispružio nad dječakom te zavapio GOSPODU i rekao: “GOSPODE, Bože moj, molim te, neka se duša ovog dječaka vrati natrag u njega!”

17:22

I GOSPOD je čuo glas Ilijin te se dječakova duša vratila natrag u njega pa je on oživio.

17:23

Zatim je Ilija uzeo dječaka i odnio ga iz odaje u kuću pa ga predao njegovoj majci. Tada je Ilija rekao: “Vidi, sin ti je živ!”

17:24

Nato je žena rekla Iliji: “Sada po ovome znam da si ti čovjek Božji i da je riječ GOSPODNJA u ustima tvojim istina!”