2 Korinćanima

Poglavlje 10

Pavao brani svoju službu

10:1

A ja, Pavao, osobno vas zaklinjem krotkošću i blagošću Kristovom; ja koji sam skroman u nazočnosti među vama, a kad sam odsutan, odvažan sam prema vama.

10:2

Ali vas zaklinjem da kad budem nazočan ne moram biti odvažan s tim uvjerenjem kojim se namjeravam odvažiti protiv nekih što misle za nas kao da mi hodimo po tijelu.

10:3

Jer premda hodimo u tijelu, ne ratujemo po tijelu.

10:4

(Jer oružje našega ratovanja nije tjelesno, nego je silno u Bogu za rušenje utvrda.)

10:5

Obaramo umišljenosti i svaku uznositost koje se diže protiv spoznavanja Boga, i zarobljujemo svaku misao na poslušnost Kristu.

10:6

I u pripravnosti imamo osvetu za svaku neposlušnost kad se ispuni vaša poslušnost.

10:7

Gledate li na vanjštinu? Ako je tko uvjeren za sebe da je Kristov, neka sâm od sebe ponovo promisli ovo, da kako je on Kristov, tako smo i mi Kristovi!

10:8

Jer premda bih se i nešto više trebao hvaliti našom vlašću koju nam je Gospodin dao na izgradnju, a ne na vašu propast, ne bih se trebao postidjeti;

10:9

tako da se ne bi činilo kao da vas zastrašujem pismima.

10:10

“Jer njegove su poslanice”, kažu, “teške i snažne, ali je njegova tjelesna nazočnost slaba, a njegov govor vrijedan prezira.”

10:11

Neka takav razmisli o ovome: da kakvi smo riječju u pismima, kad smo odsutni, takvi ćemo biti i na djelu, kad smo nazočni!

10:12

Jer se ne usuđujemo ubrajati ili sebe uspoređivati s nekima koji sami sebe preporučuju. Ali oni koji sami sebe među sobom mjere i sami se sa sobom uspoređuju, nisu mudri.

10:13

A mi se nećemo hvaliti preko mjere, nego po mjeri mjerila koje nam je odmjerio Bog kao mjeru da bi doprli i do vas.

10:14

Jer mi se ne protežemo preko mjere, kao da nismo doprli do vas; jer smo stigli i do vas u propovijedanju Kristovog evanđelja.

10:15

Ne hvalimo se prekomjerno tuđim naporima, nego imamo nadu da ćemo se, s uzrastom vaše vjere i mi, po našem mjerilu, uzveličati među vama,

10:16

te propovijedati evanđelje u krajevima dalje od vas, a ne ponositi se onim što je već učinio netko drugi.

10:17

A tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.

10:18

Jer nije prokušan onaj koji sam sebe preporučuje, nego onaj kojega Gospodin preporučuje.