2 Kraljevima

Poglavlje 22

Jošija kraljuje u Judi

22:1

Jošija je bio osam godina star kad je počeo kraljevati i kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Majci njegovo ime je bilo Jedida, bila je kći Adaje iz Boskata.

22:2

I on je činio ono što je bilo ispravno u očima GOSPODNJIM i hodio u svemu putem Davida, oca svoga; nije skretao ni desno ni lijevo.

22:3

I dogodilo se, osamnaeste godine Jošijina kraljevanja, da je kralj poslao pisara Šafana, sina Azalije, sina Mešulamova, u Dom GOSPODNJI govoreći:

22:4

“Uzađi k Hilkiji, velikom svećeniku da on prebroji srebro koje je doneseno u Dom GOSPODNJI, koji su čuvari vrata sakupili od naroda.

22:5

I neka ga predaju u ruku onih što su obavljali posao, koji su i nadgledali Dom GOSPODNJI, a oni neka ga daju onima koji su obavljali posao koji je u Domu GOSPODNJEM, kako bi se popravile pukotine na Domu:

22:6

tesarima i graditeljima i zidarima; i neka se kupi građevno drvo i klesani kamen za popravak Doma.

22:7

Ali neka se kod njih ne radi račun za novac što je bio predan u ruku njihovu, zato što su oni vjerno radili.

Hilkija pronalazi

Knjigu Zakona

22:8

Tada je Hilkija, veliki svećenik, rekao pisaru Šafanu: “Našao sam Knjigu Zakona u Domu GOSPODNJEM.” Zatim je Hilkija predao knjigu Šafanu i on ju je pročitao.

22:9

Zatim je pisar Šafan došao kralju i ponovo donio riječ kralju te rekao: “Sluge tvoje prikupile su novac koji se našao u Domu i predale ga u ruku onih što obavljaju posao, koji su i nadgledali Dom GOSPODNJI.”

22:10

Tada je pisar Šafan pokazao kralju govoreći: “Svećenik Hilkija predao mi je jednu knjigu.” I Šafan ju je počeo čitati pred kraljem.

22:11

I dogodilo se, kad je kralj čuo riječi Knjige Zakona, da je razderao svoju odjeću.

22:12

Zatim je kralj zapovjedio svećeniku Hilkiji i Ahikamu, sinu Šafanovu, i Akboru, sinu Mikajinu, i pisaru Šafanu i Asaiji, slugi kraljevom, govoreći:

22:13

“Idite, zatražite savjet od GOSPODA za mene, i za narod i za svu Judu u svezi riječi ove knjige koja je nađena; jer je velik gnjev GOSPODNJI što je planuo na nas, zato što očevi naši nisu poslušali riječi ove knjige, da izvrše sve ono što je zapisano glede nas.”

22:14

Tako su svećenik Hilkija te Ahikam i Akbor i Šafan i Asaija otišli k proročici Huldi, ženi Šaluma sina Tikve, sina Harhasova, čuvara garderobe (a ona je živjela u Jeruzalemu, u učilištu), te su razgovarali s njom.

22:15

I ona im je rekla: “Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Recite čovjeku koji vas je poslao k meni:

22:16

Ovako govori GOSPOD: Evo, svalit ću zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove; baš sve riječi knjige koju je kralj Judin čitao.

22:17

Zato što su me napustili i palili kâd drugim bogovima da bi me izazivali na srdžbu svim djelima ruku svojih, stoga će gnjev moj planuti protiv ovog mjesta i neće se ugasiti.’

22:18

No kralju Judinom koji vas je poslao da zatražite savjet od GOSPODA, njemu recite ovako: ‘Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov, u svezi riječi koje si čuo,

22:19

zato što ti je srce omekšalo i zato što si se ponizio pred GOSPODOM, pošto si čuo što sam govorio protiv ovog mjesta i protiv stanovnika njegovih, da će postati pustoš i prokletstvo, pa si razderao odjeću svoju i proplakao preda mnom, ja sam te i uslišio’, govori GOSPOD.

22:20

‘Stoga evo, ja ću te pridružiti očevima tvojim i ti ćeš se u miru pridružiti grobu svome, i očima svojim nećeš gledati sve zlo koje ću ja svaliti na ovo mjesto.’ ” I oni su tu riječ odnijeli kralju.