Brojevi

Poglavlje 11

Narod se žali

11:1

A kad se narod počeo žaliti, to se zamjerilo GOSPODU. I GOSPOD je to čuo, te je planula srdžba njegova te je oganj GOSPODNJI planuo među njima i proždro one koji su bili na krajnjem dijelu tabora.

11:2

I narod je zavapio Mojsiju te kad se Mojsije pomolio GOSPODU, oganj se ugasio.

11:3

Prozvao je to mjesto imenom Tabera, zato što je oganj GOSPODNJI planuo među njima.

11:4

A to mješovito mnoštvo koje je bilo među njima obuzela je požuda. A sinovi Izraelovi su ponovo i zaplakali i rekli: “Tko će nam dati meso da se najedemo?

11:5

Sjećamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, poriluka, luka i češnjaka.

11:6

No sada nam duša vene; nema ničega, osim te mane, pred našim očima.”

11:7

Mana je bila kao zrno korijandra i njezina boja kao boja bdelija.

11:8

I narod je išao naokolo i skupljao je, a onda je mljeo u mlinovima ili stupao u stupi. Zatim ju je pekao u tavama i od nje pravio kolače. A okus joj je bio kao okus svježeg ulja.

11:9

I kad bi se noću spuštala rosa po taboru, i mana bi pala na njega.

11:10

Tada je Mojsije čuo narod kako plače po svojim porodicama, svatko na ulazu u svoj šator. I srdžba GOSPODNJA silno je planula. Mojsiju se to također nije svidjelo.

11:11

I Mojsije je rekao GOSPODU: “Zašto tlačiš slugu svoga? Zašto nisam našao naklonost u tvojim očima kad si na mene položio teret svega ovog naroda?

11:12

Zar sam ja začeo sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, da mi ti kažeš: ‘Nosi ga u svome naručju, kao što brižni otac nosi dojenče, u zemlju za koju si se ti zakleo očevima njihovim?’

11:13

Odakle meni meso da ga dam svemu ovom narodu? Jer mi se jadaju govoreći: ‘Daj nam mesa da se najedemo!’

11:14

Ja sâm ne mogu nositi sav ovaj narod zato što je to preteško za mene.

11:15

Ako ćeš ovako sa mnom postupati, ubij me radije, molim te, ako sam našao naklonost u tvojim očima, da ne gledam svoga jada.”

11:16

Onda je GOSPOD rekao Mojsiju: “Skupi mi sedamdeset muškaraca od starješina Izraelovih za koje znaš da su starješine narodu i službenici nad njima. I dovedi ih u Šator sastanka da mogu ondje stajati s tobom.

11:17

Ja ću sići i ondje s tobom razgovarati; i uzet ću od duha koji je nad tobom i stavit ću ga nad njih. I oni će s tobom nositi teret naroda tako da ga ne nosiš ti sâm.

11:18

Zatim reci narodu: Za sutra se posvetite i jest ćete meso, jer ste plakali u uši GOSPODU govoreći: ‘Tko će nam dati meso da se najedemo? Jer nam je bilo dobro u Egiptu.’ Stoga će vam GOSPOD dati meso i jest ćete.

11:19

Nećete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana,

11:20

nego čak cijeli mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, zato što ste prezreli GOSPODA koji je među vama, i plakali ste pred njim govoreći: ‘Zašto smo izašli iz Egipta?’ ”

11:21

I Mojsije je rekao: “Naroda među kojem sam ja, ima šest stotina tisuća pješaka, a ti kažeš: ‘Dat ću im meso da mogu jesti cijeli mjesec.’

11:22

Može li se za njih naklati stada i krda da im bude dosta? Mogu li se za njih skupiti sve ribe iz mora da im bude dosta?”

11:23

Nato je GOSPOD rekao Mojsiju: “Zar je ruka GOSPODNJA postala prekratka? Sad ćeš vidjeti hoće li ti se moja riječ ostvariti ili neće.”

11:24

I Mojsije je izašao i rekao narodu riječi GOSPODNJE. Onda je skupio sedamdeset muškaraca od narodnih starješina i postavio ih unaokolo Šatora.

11:25

A GOSPOD je sišao u oblaku i počeo s njim govoriti. Zatim je uzeo od duha koji je bio na njemu i podario ga onoj sedamdesetorici starješina. I dogodilo se da kad je duh počinuo nad njima, počeli su prorokovati, i nisu prestali.

11:26

A dvojica od muškaraca su ostali u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a ime drugome Medad. Duh je i nad njima počinuo, a oni su bili od onih koji su bili upisani, ali nisu otišli u Šator te su počeli prorokovati u taboru.

11:27

I neki je mladić otrčao te javio Mojsiju i rekao: “Eldad i Medad prorokuju u taboru!”

11:28

A Jošua, sin Nunov, sluga Mojsijev, jedan od njegovih mladića, odgovorio je i rekao: “Mojsije, gospodaru moj, zabrani im!”

11:29

Tada mu je Mojsije odgovorio: “Zar si zavidan radi mene? Daj Bože, da bi sav narod GOSPODNJI bio prorok te da bi GOSPOD nad njih stavio svoga duha!”

11:30

Zatim se Mojsije povukao u tabor, on i starješine Izraelove.

11:31

Tada je zapuhao vjetar od GOSPODA i nanio prepelice od mora i posuo ih po taboru, na dan puta na jednu stranu i na dan puta s druge strane unaokolo tabora, na dva lakta visine iznad lica zemlje.

11:32

A narod je ustao te je toga cijeloga dana i tu cijelu noć i cijeli sutrašnji dan skupljao prepelice. Onaj tko je skupio najmanje, skupio je deset homera. Zatim su ih za sebe razastrli oko tabora.

11:33

Dok je meso još bilo među njihovim zubima, još ga nisu prožvakali, planuo je gnjev GOSPODNJI protiv naroda: i GOSPOD je udario narod jako strašnom pošasti.

11:34

A ono je mjesto nazvao Kibrothataava, jer su ondje pokopali ljude koji su se polakomili.

11:35

A narod je krenuo na put iz Kibrothataave u Hazerot. I ostali su u Hazerotu.

---

---