Hebrejima

Poglavlje 9

Zemaljsko i nebesko svetište

9:1
Doista je dakle i onaj Prvi savez imao uredbe za bogoslužje i ovozemaljsko svetište.
9:2
Jer je Šator bio ovako uređen: prvi, u kojem je bio i svijećnjak i stol i prinos kruhova, što je nazvan Svetište;
9:3
a iza drugog zastora bio je Šator nazvan Nadsvetište.
9:4
Ona je imala zlatni kadionik i Kovčeg saveza unaokolo obložen zlatom, u njemu je bila zlatna posuda s manom, i Aronov štap koji je onda procvao, i ploče Saveza;
9:5
a iznad njega kerubini slave što zasjenjuju Pomirilište. O čemu sada ne možemo pojedinačno govoriti.
9:6
A kad je to tako bilo uređeno, u prvi Šator stalno su ulazili svećenici obavljati bogoslužje,
9:7
a u drugi je ulazio jednom godišnje samo veliki svećenik, ali ne bez krvi koju je prinosio za sebe i za pogreške naroda.
9:8
Time Duh Sveti naznačuje da još nije otkriven put u Nadsvetište dok još prvi Šator stoji.
9:9
On je bio slika za tadašnje vrijeme u kojem se su prinosili i darovi i žrtve koje, što se tiče savjesti, nisu mogle učiniti savršenim onoga koji je izvršavao službu.
9:10
Temelji se samo na jelima i pićima i raznim pranjima i tjelesnim uredbama, nametnutim sve do vremena obnove.
9:11
A Krist je došao kao veliki svećenik budućih dobara, po većem i savršenijem Šatoru, ne rukotvorenome, to jest ne od ovog stvorenja,
9:12
i ne po krvi jaraca i telića, nego je po svojoj krvi ušao jednom u Sveti predio i pribavio nam vječno otkupljenje.
9:13
Jer ako krv bikova i jaraca i pepeo juničin kojim škrope onečišćene, posvećuje za čistoću tijela,
9:14
koliko li će više krv Krista, koji je po vječnom Duhu prinio Bogu samoga sebe bez ljage, očistiti vašu savjest od mrtvih djela za službu živome Bogu?
9:15
I zbog toga je on posrednik Novog zavjeta: da po smrti za otkupljenje od prijestupa, koji su nastali pod Prvim zavjetom, oni koji su pozvani mogu primiti obećanje vječne baštine.
9:16
Jer gdje je oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja.
9:17
Jer oporuka je na snazi tek nakon smrti, pošto je izvan snage dok oporučitelj živi.
9:18
Stoga ni onaj Prvi zavjet nije posvećen bez krvi.
9:19
Jer kad je Mojsije svemu narodu izgovorio svaki propis po Zakonu, uzeo je krv telića i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te poškropio i knjigu i sav narod
9:20
govoreći: “Ovo je krv Zavjeta kojeg vam je Bog propisao.”
9:21
Isto tako je krvlju poškropio i Šator i sve bogoslužno posuđe.
9:22
I gotovo sve se po Zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oslobođenja.

Krist prinesen jednom za sve

9:23
Stoga je bilo potrebno time čistiti slike onoga što je u nebesima, a samo ono nebesko čisti se boljim žrtvama od ovih.
9:24
Jer Krist nije ušao u rukotvoreno Svetište, koje je prototip onog istinskog, nego u samo nebo da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.
9:25
Ne da mnogo puta prinosi samog sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Sveti predio s tuđom krvlju,
9:26
inače bi trebao trpjeti mnogo puta od utemeljenja svijeta. Nego se sada pojavio, jednom na svršetku svijeta, da žrtvom samoga sebe ukloni grijeh.
9:27
I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a nakon toga slijedi sud,
9:28
tako je i Krist bio jednom prinesen da ponese grijehe mnogih; a drugi put će se, bez grijeha, pojaviti na spasenje pred onima koji ga iščekuju.



Dnevno čitanje Biblije
23 Listopad 2020

<< Jer. 43 | Jer. 44 | Prop. 11 | Heb. 9 >>

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje