Hebrejima

Poglavlje 9

Zemaljsko i nebesko svetište

9:1

Doista je dakle i onaj Prvi savez imao uredbe za bogoslužje i ovozemaljsko svetište.

9:2

Jer je Šator bio ovako uređen: prvi, u kojem je bio i svijećnjak i stol i prinos kruhova, što je nazvan Svetište;

9:3

a iza drugog zastora bio je Šator nazvan Nadsvetište.

9:4

Ona je imala zlatni kadionik i Kovčeg saveza unaokolo obložen zlatom, u njemu je bila zlatna posuda s manom, i Aronov štap koji je onda procvao, i ploče Saveza;

9:5

a iznad njega kerubini slave što zasjenjuju Pomirilište. O čemu sada ne možemo pojedinačno govoriti.

9:6

A kad je to tako bilo uređeno, u prvi Šator stalno su ulazili svećenici obavljati bogoslužje,

9:7

a u drugi je ulazio jednom godišnje samo veliki svećenik, ali ne bez krvi koju je prinosio za sebe i za pogreške naroda.

9:8

Time Duh Sveti naznačuje da još nije otkriven put u Nadsvetište dok još prvi Šator stoji.

9:9

On je bio slika za tadašnje vrijeme u kojem se su prinosili i darovi i žrtve koje, što se tiče savjesti, nisu mogle učiniti savršenim onoga koji je izvršavao službu.

9:10

Temelji se samo na jelima i pićima i raznim pranjima i tjelesnim uredbama, nametnutim sve do vremena obnove.

9:11

A Krist je došao kao veliki svećenik budućih dobara, po većem i savršenijem Šatoru, ne rukotvorenome, to jest ne od ovog stvorenja,

9:12

i ne po krvi jaraca i telića, nego je po svojoj krvi ušao jednom u Sveti predio i pribavio nam vječno otkupljenje.

9:13

Jer ako krv bikova i jaraca i pepeo juničin kojim škrope onečišćene, posvećuje za čistoću tijela,

9:14

koliko li će više krv Krista, koji je po vječnom Duhu prinio Bogu samoga sebe bez ljage, očistiti vašu savjest od mrtvih djela za službu živome Bogu?

9:15

I zbog toga je on posrednik Novog zavjeta: da po smrti za otkupljenje od prijestupa, koji su nastali pod Prvim zavjetom, oni koji su pozvani mogu primiti obećanje vječne baštine.

9:16

Jer gdje je oporuka, potrebno je dokazati smrt oporučitelja.

9:17

Jer oporuka je na snazi tek nakon smrti, pošto je izvan snage dok oporučitelj živi.

9:18

Stoga ni onaj Prvi zavjet nije posvećen bez krvi.

9:19

Jer kad je Mojsije svemu narodu izgovorio svaki propis po Zakonu, uzeo je krv telića i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te poškropio i knjigu i sav narod

9:20

govoreći: “Ovo je krv Zavjeta kojeg vam je Bog propisao.”

9:21

Isto tako je krvlju poškropio i Šator i sve bogoslužno posuđe.

9:22

I gotovo sve se po Zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oslobođenja.

Krist prinesen jednom za sve

9:23

Stoga je bilo potrebno time čistiti slike onoga što je u nebesima, a samo ono nebesko čisti se boljim žrtvama od ovih.

9:24

Jer Krist nije ušao u rukotvoreno Svetište, koje je prototip onog istinskog, nego u samo nebo da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.

9:25

Ne da mnogo puta prinosi samog sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Sveti predio s tuđom krvlju,

9:26

inače bi trebao trpjeti mnogo puta od utemeljenja svijeta. Nego se sada pojavio, jednom na svršetku svijeta, da žrtvom samoga sebe ukloni grijeh.

9:27

I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a nakon toga slijedi sud,

9:28

tako je i Krist bio jednom prinesen da ponese grijehe mnogih; a drugi put će se, bez grijeha, pojaviti na spasenje pred onima koji ga iščekuju.