Marko

Poglavlje 12

Usporedba o opakim

vinogradarima

12:1

Tada im je počeo govoriti u usporedbama: “Neki je čovjek posadio vinograd i postavio ogradu oko njega i iskopao mjesto za kacu za vino i sagradio kulu pa ga iznajmio vinogradarima i otputovao u daleku zemlju.

12:2

I u svoje vrijeme poslao je k vinogradarima slugu da od vinogradara primi ploda vinograda.

12:3

A oni su ga uhvatili, istukli ga i otposlali praznih ruku.

12:4

Onda im je ponovo poslao drugoga slugu. Njega su kamenovali, razbili mu glavu i otposlali ga osramoćena.

12:5

I ponovo je poslao drugoga. A njega su ubili. I mnoge druge; neke su istukli, a neke ubili.

12:6

Još je dakle jednoga imao, svoga ljubljenog sina. I njega je posljednjeg poslao k njima govoreći: ʻPoštovat će mojega sina!ʼ

12:7

Ali su oni vinogradari govorili među sobom: ʻOvo je baštinik; hajde da ga ubijemo pa će baština biti naša!ʼ

12:8

I pograbili su ga i ubili, te ga izbacili iz vinograda.

12:9

Što će stoga učiniti gospodar vinograda? Doći će i pogubiti te vinogradare, a vinograd dati drugima.

12:10

A niste li čitali ovo Pismo: ʻKamen koji su graditelji odbacili, postao je ugaoni zaglavnjak.

12:11

Ovo je bilo Gospodnje djelo i čudesno je u očima našim!ʼ ”

12:12

I tražili su da ga uhvate jer su znali da je protiv njih izrekao tu usporedbu, ali su se bojali naroda pa su ga ostavili i otišli.

Porez cezaru

12:13

Zatim su poslali neke od farizeja i herodovca da ga uhvate u riječi.

12:14

A kad su došli, rekli su mu: “Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš na ljudsku vanjštinu, nego po istini poučavaš putu Božjemu: Je li zakonom dopušteno dati porez cezaru ili nije?

12:15

Da dajemo ili da ne dajemo?” A on im je, znajući njihovo licemjerje, rekao: “Zašto me iskušavate? Donesite mi dinar da ga vidim!”

12:16

I donijeli su mu ga. Tada ih je upitao: “Čiji je ovo lik i natpis?” A oni su mu odgovorili: “Cezarov.”

12:17

Nato im je Isus progovorio te rekao: “Dajte cezaru što je cezarovo, a Bogu što je Božje!” I zadivili su mu se.

Saduceji i uskrsnuće

12:18

Tada su k njemu došli saduceji, koji govore da nema uskrsnuća, i upitali ga govoreći:

12:19

“Učitelju, Mojsije nam je zapisao: ʻAko nekome umre brat i ostavi ženu, a ne ostavi djece, da njegov brat uzme ženu njegovu i podigne sjeme svome bratu.ʼ

12:20

Bila su sedmorica braće. I prvi je uzeo ženu, i umro te nije ostavio sjemena.

12:21

Onda ju je uzeo drugi, i umro; ni on nije ostavio sjemena. Isto tako i treći.

12:22

Tako su je uzeli sva sedmorica, a nisu ostavili sjemena. Poslije svih umrla je i žena.

12:23

O onom uskrsnuću, dakle, kad uskrsnu, kome će od njih biti žena? Jer su je sedmorica imala za ženu.”

12:24

A Isus im je odgovorio rekavši: “Ne varate li se zato što ne poznajete Pisma niti snage Božje?

12:25

Jer kad uskrsnu od mrtvih, niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli u nebu.

12:26

A što se tiče mrtvih, da uskrsavaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj, kako mu je iz grma Bog rekao govoreći: ʻJa sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljevʼ?

12:27

On nije Bog mrtvih, nego Bog živih. Vi se, stoga, silno varate.”

Najveća zapovijed

12:28

Tada je prišao jedan od pismoznanaca, koji ih je slušao kako raspravljaju. I kad je shvatio kako im je dobro odgovorio, upitao ga je: “Koja je od svih prva zapovijed?”

12:29

A Isus mu je odgovorio: “Prva od svih zapovijedi jest: ʻČuj, Izraele! Gospod, naš Bog, jedini je Gospod!ʼ

12:30

i: ʻLjubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim i svom snagom svojom!ʼ To je prva zapovijed.

12:31

A druga je slična ovoj: ʻLjubi bližnjega svoga kao samoga sebe!ʼ Druge zapovijedi veće od ovih nema.

12:32

Tada mu je pismoznanac rekao: “Dobro, učitelju, po istini si rekao, jer je jedan Bog i nema drugog osim njega;

12:33

i ljubiti njega svim srcem, i svim razumom, i svom dušom, i svom jakošću, i ljubiti bližnjega svoga kao samog sebe, više je nego sve žrtve paljenice i ostale žrtve.”

12:34

A kad je Isus vidio da je pametno odgovorio, rekao mu je: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega!” I poslije toga, nitko ga se nije usuđivao pitati.

Krist - Davidov sin

12:35

Tada je Isus, naučavajući u Hramu, progovorio te rekao: “Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov?

12:36

Jer je sâm David govorio po Duhu Svetome: ʻGospod je rekao mojem Gospodinu: Sjedni mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje nogama tvojimʼ.

12:37

Prema tome, sâm David naziva ga Gospodinom; kako mu je onda sin?” I običan ga je narod rado slušao.

12:38

Tako im je u svom nauku govorio: “Čuvajte se pismoznanaca koji vole ići u dugoj odjeći i vole pozdrave na trgovima;

12:39

i prva sjedala u sinagogama i počasna mjesta na gozbama;

12:40

koji proždiru kuće udovica i, pretvarajući se, mole duge molitve. Oni će primiti veću osudu.”

Udovičin prilog

12:41

Zatim je Isus sjeo nasuprot riznici i motrio kako ljudi ubacuju novac u riznicu. I mnogi su bogataši ubacivali mnogo.

12:42

A jedna je siromašna udovica došla tamo i ubacila dva novčića, koji čine jedan kvadrant.

12:43

Onda je on dozvao k sebi svoje učenike te im rekao: “Uistinu vam kažem, ova je siromašna udovica ubacila više od svih ovih što su ubacivali u riznicu.

12:44

Jer svi su oni ubacivali od svojega viška, a ona je od svoje neimaštine ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.”