Pjesma nad pjesmama

Poglavlje 7

7:1

Kako su krasni koraci tvoji u obući, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao dragulji, djelo ruku vještog umjetnika.

7:2

Pupak ti je kao okrugli krčag u kome nikad ne manjka sokova. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima.

7:3

Tvoje su dvije dojke kao dvije mlade srne, koje su blizanke.

7:4

Vrat je tvoj kao kula od bjelokosti. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanonska što gleda prema Damasku.

7:5

Glava je tvoja nad tobom kao Karmel, a kosa na glavi tvojoj kao purpur; i kralj je u lođi zastao.

7:6

Kako si lijepa i kako si ljupka, ljubavi, za uživanje!

7:7

Taj stas tvoj je kao palma, grudi su tvoje grozdovi.

7:8

Rekao sam: popet ću se na palmu, dohvatit ću grane njezine, a i grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, a miris nosa tvoga kao jabuke.

7:9

Nepce je tvoje kao najbolje vino koje silazi slatko za dragoga moga tako da usne onih koji spavaju progovaraju.

7:10

Ja pripadam dragome svome i on čezne za mnom.

7:11

Dođi, dragi moj, pođimo u polja, noćivajmo u selima!

7:12

Uranimo u vinograde, pogledajmo buja li loza, pojavljuje li se zrelo grožđe, jesu li propupali narovi. Tamo ću ti dati ljubavi svoje.

7:13

Mandragore puštaju miris, kod vratā naših ima svakovrsnog krasnog voća, novog i starog, koje sam za tebe pohranila, dragi moj!