Propovjednik

Poglavlje 6

6:1
Postoji jedno zlo koje sam bio vidio pod suncem i ono je zajedničko među ljudima.
6:2
Čovjeku kome je Bog dao bogatstvo, imućnost i čast tako da ništa ne nedostaje duši njegovoj od svega što poželi, ali mu Bog ne daje sposobnost da od toga jede, nego to jede tuđinac. To je ispraznost i to je zla bolest.
6:3
Ako čovjek rodi stotinu djece i živi mnogo godina, tako da dana njegovih godina bude mnogo, a da duša njegova ne bude ispunjena dobrima i da ni ukopa ne bi imao, kažem da je bolje nedonošče od njega.
6:4
Jer ono dolazi uzalud i odlazi u tamu i ime će mu biti tamom pokriveno;
6:5
štoviše ni sunca nije vidio niti bilo što spoznao, ono je spokojnije od onog drugog.
6:6
Da, premda bi taj živio i dva puta tisuću godina, tako da dobra ne bi vidio: ne odlaze li svi na jedno mjesto?
6:7
Sav je trud čovjekov zbog usta njegovih, a glad njegova se ne zasićuje.
6:8
Jer što ima mudri više od ludog? Što ima siromah koji zna hodati pred živima?
6:9
Bolji je pogled očima nego lutanje željama. I to je ispraznost i mučenje duha.
6:10
Ono što je bilo, već ima ime; i zna se što je to čovjek; niti se on može boriti s moćnijim od sebe.
6:11
Budući da postoji mnogo toga što umnaža ispraznost, što je čovjeku najbolje?
6:12
Jer tko zna što je dobro za čovjeka u ovom životu, sve dane njegovog ispraznog života koje on provodi kao neka sjena? Jer tko će reći čovjeku što će biti poslije njega pod suncem?



Dnevno čitanje Biblije
16 Listopad 2020

<< Jer. 29 | Jer. 30 | Prop. 6 | Heb. 4 >>

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje