Rimljanima

Poglavlje 4

Abraham opravdan vjerom

4:1
Što ćemo, dakle, reći da je Abraham, otac naš, postigao po tijelu?
4:2
Jer ako je Abraham opravdan po djelima, ima se čime hvaliti, ali ne pred Bogom.
4:3
Jer što Pismo govori? “Povjerovao je Abraham Bogu i to mu se uračunalo kao pravednost.”
4:4
A onomu koji radi, plaća se ne računa po milosti, nego po dugu;
4:5
ali onomu koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova se vjera uračunava kao pravednost,
4:6
kao što i David opisuje blaženstvo čovjeka kome Bog uračunava pravednost bez djela;
4:7
govoreći: “Blaženi su oni kojima su nepravde oproštene i kojima su grijesi pokriveni.
4:8
Blažen je čovjek kojemu Gospodin ne uračuna grijeh!”
4:9
Je li, dakle, ovo blaženstvo samo na obrezanima ili i na neobrezanima? Jer kažemo da se vjera uračunala Abrahamu kao pravednost.
4:10
Kako mu se, dakle, uračunala? Dok je bio u obrezanju, ili u neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju.
4:11
I primio je znak obrezanja, kao pečat pravednosti vjere koju je imao još u neobrezanju, da bude otac svima koji vjeruju, premda su neobrezani, te da se i njima može uračunati pravednost;
4:12
i da bude otac obrezanima, onima koji nisu samo iz obrezanja, nego i hode stopama vjere našega oca Abrahama, koju je on imao još u neobrezanju.
4:13
Jer obećanje Abrahamu ili sjemenu njegovu da će biti baštinik svijeta nije dano po Zakonu, nego po pravednosti vjere.
4:14
Jer ako su baštinici samo oni iz Zakona, vjera je prazna i obećanje nedjelotvorno.
4:15
Jer Zakon prouzročuje gnjev; jer gdje nema Zakona, nema ni prijestupa!
4:16
Zbog toga je iz vjere, da bude po milosti, da bi obećanje bilo osigurano svemu sjemenu, ne samo onom iz Zakona, nego i onom iz vjere Abrahama, koji je otac svih nas,
4:17
(kao što je zapisano: “Učinio sam te ocem mnogih naroda”), pred Bogom kojemu je povjerovao, koji oživljuje mrtve i zove što nije kao da jest.
4:18
On je protivno nadi povjerovao u nadu da će postati ocem mnogih naroda, prema onome što je rečeno: “Toliko će biti sjeme tvoje.”
4:19
I budući da nije oslabio u vjeri, nije promotrio svoje već obamrlo tijelo, kad mu je bilo oko sto godina, ni obamrlost Sarine utrobe,
4:20
i nije se pokolebao nevjerom u Božje obećanje, nego se ojačao vjerom, dajući slavu Bogu,
4:21
te potpuno uvjeren da je Bog što je obećao, moćan i učiniti.
4:22
Zato mu se i uračunalo kao pravednost.
4:23
Ali nije samo za njega zapisano da mu se uračunalo,
4:24
nego i za nas kojima će se uračunati, ako vjerujemo u onoga koji je uskrsnuo od mrtvih Isusa, Gospodina našega,
4:25
koji je predan zbog naših prijestupa i uskrsnut radi našega opravdanja.



Dnevno čitanje Biblije
20 Lipanj 2022

<< II. Kra. 25 | Ps. 119:17-24 | Rim. 4 >>

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje