Rimljanima

Poglavlje 9

Božja pravednost i milosrđe

9:1
Istinu govorim u Kristu, ne lažem, svjedoči mi moja savjest u Duhu Svetome,
9:2
da je tjeskoba moja velika i neprekidna tuga u srcu mome.
9:3
Jer bih želio ja sâm biti proklet, udaljen od Krista, za svoju braću, sunarodnjake svoje po tijelu.
9:4
Oni su Izraelci, njihovo je posinjenje, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje i obećanja;
9:5
njihovi su i očevi, od njih je i Krist po tijelu, koji je iznad svega: Bog blagoslovljen zauvijek. Amen.
9:6
Ali ne kao da je riječ Božja nedjelotvorna. Jer nisu svi oni Izrael koji su od Izraela,
9:7
niti su svi djeca jer su sjeme Abrahamovo, nego: “Po Izaku će se nazvati tvoje sjeme”,
9:8
to jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u sjeme.
9:9
Jer ovo je riječ obećanja: “U ovo ću doba doći, i Sara će imati sina.”
9:10
I ne samo to, nego je i Rebeka po jednom začela, po našem ocu, Izaku;
9:11
(Jer dok se djeca još nisu rodila, niti učinila što dobro ili zlo, da ostane Božji naum o izabranju, ne po djelima nego po onome koji poziva;)
9:12
njoj je bilo rečeno: “Stariji će služiti mlađemu”,
9:13
kao što je zapisano: “Jakova sam ljubio, a Ezava sam zamrzio.”
9:14
Što ćemo onda reći? Ima li kod Boga nepravednosti? Bože sačuvaj!
9:15
Jer Mojsiju govori: “Smilovat ću se kome se hoću smilovati, i sažalit ću se kome se hoću sažaliti.”
9:16
Tako, dakle, nije do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
9:17
Jer Pismo govori faraonu: “Upravo sam te za ovo podigao da na tebi pokažem svoju snagu, i da se objavi ime moje po svoj zemlji.”
9:18
Tako, dakle, smiluje se kome hoće, i otvrdnjuje koga hoće.
9:19
Zato ćeš mi reći: “Zašto još okrivljuje? Jer tko se odupro volji njegovoj?”
9:20
O čovječe, pa tko si ti da proturječiš Bogu? Hoće li rukotvorina reći onomu koji ju je stvorio: “Zašto si me takvom načinio?”
9:21
Ili zar lončar nema vlast nad glinom da od istoga tijesta napravi jednu posudu na čast, a drugu na sramotu?
9:22
A što ako je Bog, htijući pokazati svoj gnjev i obznaniti svoju moć, podnosio s mnogo strpljivosti posude gnjeva pripravljene za propast,
9:23
da bi obznanio bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, koje je unaprijed pripremio za slavu:
9:24
čak i na nama koje je pozvao, ne samo od Židova nego i od Pogana?
9:25
Kao što i u Hošei govori: “Narod koji nije moj nazvat ću svojim narodom, i neljubljenu ljubljenom.
9:26
I dogodit će se, na mjestu gdje im je rečeno: ʻVi niste narod mojʼ, da će se ondje nazvati djecom Boga živoga.”
9:27
Izaija također viče o Izraelu: “Ako li broj sinova Izraelovih bude poput morskog pijeska, samo će se ostatak spasiti.
9:28
Jer će djelo završiti i skratiti ga u pravednosti, zato što će Gospodin ostvariti skraćeno djelo na zemlji.”
9:29
I kao što je Izaija prorekao: “Da nam nije Gospodin Sabaot ostavio sjeme, bili bismo kao Sodoma i nalik na Gomoru.”

Židovima ponuđeno evanđelje

9:30
Što ćemo onda reći? Da su Pogani koji nisu težili za pravednošću stekli pravednost, ali pravednost koja je od vjere.
9:31
A Izrael, koji je težio zakonu pravednosti, do zakona pravednosti nije stigao.
9:32
Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego tako kao po djelima zakona. Jer su se spotakli o kamen spoticanja,
9:33
kao što je zapisano: “Evo, na Sionu postavljam kamen spoticanja i stijenu sablazni; i svaki koji u njega vjeruje, neće se postidjeti.”



Dnevno čitanje Biblije
27 Lipanj 2022

<< I. Lje. 13 | I. Lje. 14 | Ps. 119:57-64 | Rim. 9 >>

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje