Djela apostolska

Poglavlje 27

Pavao poslan u Rim

27:1

A kad je bilo odlučeno da moramo otploviti u Italiju, predali su Pavla i neke druge zatvorenike jednom satniku iz Augustove čete, po imenu Julije.

27:2

Tada smo ušli u neku adramitsku lađu i otplovili, namjeravajući ploviti pored azijske obale. S nama je bio Aristarh, Makedonac iz Soluna.

27:3

Sutradan smo pristali u Sidonu. A Julije je s Pavlom uljudno postupao i dopustio mu je poći k prijateljima da se okrijepi.

27:4

A kad smo otplovili odande, plovili smo u zavjetrini Cipra, jer su vjetrovi bili protivni.

27:5

Kada smo preplovili more uzduž Cilicije i Pamfilije, stigli smo u Miru, grad u Liciji.

27:6

Ondje je satnik našao neku aleksandrijsku lađu koja je plovila za Italiju i ukrcao nas u nju.

27:7

I mnoge smo dane plovili sporo i jedva smo stigli do Knide. Kako nam vjetar nije dao pristati, plovili smo u zavjetrini Krete nasuprot Salmoni,

27:8

pa smo jedva ploveći uz nju stigli na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja.

27:9

A kako je prošlo duže vremena i plovidba je već postala opasna, jer je i Post već bio prošao, Pavao ih je opominjao

27:10

te im rekao: “Ljudi, vidim da će plovidba biti na pogibelj i veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote.”

27:11

No satnik je više vjerovao kormilaru i vlasniku lađe nego onome što je Pavao govorio.

27:12

I zato što luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je savjetovala da i odande otplove, ne bi li kako stigli do kretske luke Feniksa, koja gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, te tamo prezimili.

Oluja i brodolom

27:13

A kad je zapuhao blagi južnjak, misleći da mogu ostvariti svoju namjeru, digli su sidro te zaplovili sasvim uz Kretu.

27:14

Ali nedugo poslije toga navalio je žestok vjetar zvan Euroklindon.

27:15

Kad je zahvatio lađu tako da se nije mogla oduprijeti vjetru, pustili smo je da nas nosi.

27:16

I prolazeći ispod nekog otočića koji se naziva Klauda, uz mnogo smo napora uspjeli dokopati se čamca.

27:17

Njega su izvukli na lađu, a užad upotrijebili da potpašu lađu; a bojeći se da se ne nasuču na živi pijesak, spustili su jedro te su tako bili nošeni dalje.

27:18

A kako nas je oluja strahovito bacala, sutradan su počeli rasterećivati lađu;

27:19

a treći smo dan svojim rukama izbacivali brodsku opremu.

27:20

I kako se više dana nije pojavljivalo ni sunce ni zvijezde, a nemala oluja je bjesnila, izgubili smo tada svaku nadu da ćemo se spasiti.

27:21

No nakon što se dugo nije jelo Pavao se podigao usred njih te rekao: “Ljudi, trebalo me je poslušati i ne otiskivati se s Krete te izbjeći ovu pogibelj i štetu.

27:22

A sada vas opominjem, raspoložite se, jer ničiji život između vas neće biti izgubljen osim lađe.

27:23

Jer noćas je uz mene stao anđeo Boga čiji jesam i kome služim,

27:24

govoreći: ʻNe boj se, Pavle! Pred Cezara moraš biti doveden i evo, Bog ti je podario sve koji s tobom plove.ʼ

27:25

Stoga, ljudi, raspoložite se jer vjerujem Bogu da će biti onako kako mi je bilo rečeno.

27:26

Ali kako bilo, trebamo se nasukati na neki otok.”

27:27

A kad je došla četrnaesta noć otkako nas je tjeralo ovamo onamo po Jadranu, oko ponoći naslutili su mornari da im se primiče neka zemlja.

27:28

Bacili su olovnicu i našli dvadeset hvati dubine, a kad su odmakli malo dalje pa ponovo bacili olovnicu, našli su petnaest hvati.

27:29

Tada su, bojeći se da ne udarimo u grebene, bacili s krme četiri sidra iščekujući dolazak dana.

27:30

No mornari su namjeravali pobjeći s lađe pa su čamac spustili u more pod izgovorom da žele s pramca spustiti sidra.

27:31

Nato je Pavao rekao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti!”

27:32

Tada su vojnici presjekli užad čamca i pustili ga da padne.

27:33

A dok je dan počeo svitati, Pavao je molio sve da uzmu jelo govoreći: “Danas je četrnaesti dan koji provodite posteći i ništa niste okusili.

27:34

Zato vas molim da uzmite jelo, jer je to za vaše zdravlje. Jer nikome od vas ni vlas s glave neće pasti.”

27:35

I kad je to izgovorio, uzeo je kruh, te pred svima zahvalio Bogu, razlomio i počeo jesti.

27:36

Tada su se svi raspoložili te su i sami uzeli jelo.

27:37

A svih nas je bilo u lađi svega dvjesto sedamdeset i šest duša.

27:38

A kad su se nasitili, počeli su rasterećivati lađu bacajući pšenicu u more.

27:39

I kad je osvanuo dan, nisu prepoznali zemlju, ali su otkrili neki zaljev s ravnom obalom na koju su, bude li moguće, odlučili natjerati lađu.

27:40

I kad su podigli sidra, prepustili su se moru. Istodobno su popustili konope na kormilima i dignuli prednje jedro prema vjetru pa usmjerili prema obali.

27:41

No naletjeli su na mjesto gdje se susreću dva mora, te nasukali lađu. Čamac je čvrsto nasjeo i ostao nepomičan, dok je krmu razdiralo od siline valova.

27:42

Tada su vojnici naumili poubijati zatvorenike, tako da ne bi koji isplivao i pobjegao.

27:43

Ali je satnik, htijući spasiti Pavla, spriječio njihovu nakanu i zapovjedio da najprije poskaču u more oni koji znaju plivati te izađu na kopno,

27:44

a ostali će, neki na daskama, a neki na olupinama lađe. I tako se dogodilo da su svi čitavi prispjeli na kopno.

---