Djela apostolska

Poglavlje 27

Pavao poslan u Rim

27:1
A kad je bilo odlučeno da moramo otploviti u Italiju, predali su Pavla i neke druge zatvorenike jednom satniku iz Augustove čete, po imenu Julije.
27:2
Tada smo ušli u neku adramitsku lađu i otplovili, namjeravajući ploviti pored azijske obale. S nama je bio Aristarh, Makedonac iz Soluna.
27:3
Sutradan smo pristali u Sidonu. A Julije je s Pavlom uljudno postupao i dopustio mu je poći k prijateljima da se okrijepi.
27:4
A kad smo otplovili odande, plovili smo u zavjetrini Cipra, jer su vjetrovi bili protivni.
27:5
Kada smo preplovili more uzduž Cilicije i Pamfilije, stigli smo u Miru, grad u Liciji.
27:6
Ondje je satnik našao neku aleksandrijsku lađu koja je plovila za Italiju i ukrcao nas u nju.
27:7
I mnoge smo dane plovili sporo i jedva smo stigli do Knide. Kako nam vjetar nije dao pristati, plovili smo u zavjetrini Krete nasuprot Salmoni,
27:8
pa smo jedva ploveći uz nju stigli na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja.
27:9
A kako je prošlo duže vremena i plovidba je već postala opasna, jer je i Post već bio prošao, Pavao ih je opominjao
27:10
te im rekao: “Ljudi, vidim da će plovidba biti na pogibelj i veliku štetu ne samo za tovar i lađu nego i za naše živote.”
27:11
No satnik je više vjerovao kormilaru i vlasniku lađe nego onome što je Pavao govorio.
27:12
I zato što luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je savjetovala da i odande otplove, ne bi li kako stigli do kretske luke Feniksa, koja gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, te tamo prezimili.

Oluja i brodolom

27:13
A kad je zapuhao blagi južnjak, misleći da mogu ostvariti svoju namjeru, digli su sidro te zaplovili sasvim uz Kretu.
27:14
Ali nedugo poslije toga navalio je žestok vjetar zvan Euroklindon.
27:15
Kad je zahvatio lađu tako da se nije mogla oduprijeti vjetru, pustili smo je da nas nosi.
27:16
I prolazeći ispod nekog otočića koji se naziva Klauda, uz mnogo smo napora uspjeli dokopati se čamca.
27:17
Njega su izvukli na lađu, a užad upotrijebili da potpašu lađu; a bojeći se da se ne nasuču na živi pijesak, spustili su jedro te su tako bili nošeni dalje.
27:18
A kako nas je oluja strahovito bacala, sutradan su počeli rasterećivati lađu;
27:19
a treći smo dan svojim rukama izbacivali brodsku opremu.
27:20
I kako se više dana nije pojavljivalo ni sunce ni zvijezde, a nemala oluja je bjesnila, izgubili smo tada svaku nadu da ćemo se spasiti.
27:21
No nakon što se dugo nije jelo Pavao se podigao usred njih te rekao: “Ljudi, trebalo me je poslušati i ne otiskivati se s Krete te izbjeći ovu pogibelj i štetu.
27:22
A sada vas opominjem, raspoložite se, jer ničiji život između vas neće biti izgubljen osim lađe.
27:23
Jer noćas je uz mene stao anđeo Boga čiji jesam i kome služim,
27:24
govoreći: ʻNe boj se, Pavle! Pred Cezara moraš biti doveden i evo, Bog ti je podario sve koji s tobom plove.ʼ
27:25
Stoga, ljudi, raspoložite se jer vjerujem Bogu da će biti onako kako mi je bilo rečeno.
27:26
Ali kako bilo, trebamo se nasukati na neki otok.”
27:27
A kad je došla četrnaesta noć otkako nas je tjeralo ovamo onamo po Jadranu, oko ponoći naslutili su mornari da im se primiče neka zemlja.
27:28
Bacili su olovnicu i našli dvadeset hvati dubine, a kad su odmakli malo dalje pa ponovo bacili olovnicu, našli su petnaest hvati.
27:29
Tada su, bojeći se da ne udarimo u grebene, bacili s krme četiri sidra iščekujući dolazak dana.
27:30
No mornari su namjeravali pobjeći s lađe pa su čamac spustili u more pod izgovorom da žele s pramca spustiti sidra.
27:31
Nato je Pavao rekao satniku i vojnicima: “Ako ovi ne ostanu na lađi, vi se ne možete spasiti!”
27:32
Tada su vojnici presjekli užad čamca i pustili ga da padne.
27:33
A dok je dan počeo svitati, Pavao je molio sve da uzmu jelo govoreći: “Danas je četrnaesti dan koji provodite posteći i ništa niste okusili.
27:34
Zato vas molim da uzmite jelo, jer je to za vaše zdravlje. Jer nikome od vas ni vlas s glave neće pasti.”
27:35
I kad je to izgovorio, uzeo je kruh, te pred svima zahvalio Bogu, razlomio i počeo jesti.
27:36
Tada su se svi raspoložili te su i sami uzeli jelo.
27:37
A svih nas je bilo u lađi svega dvjesto sedamdeset i šest duša.
27:38
A kad su se nasitili, počeli su rasterećivati lađu bacajući pšenicu u more.
27:39
I kad je osvanuo dan, nisu prepoznali zemlju, ali su otkrili neki zaljev s ravnom obalom na koju su, bude li moguće, odlučili natjerati lađu.
27:40
I kad su podigli sidra, prepustili su se moru. Istodobno su popustili konope na kormilima i dignuli prednje jedro prema vjetru pa usmjerili prema obali.
27:41
No naletjeli su na mjesto gdje se susreću dva mora, te nasukali lađu. Čamac je čvrsto nasjeo i ostao nepomičan, dok je krmu razdiralo od siline valova.
27:42
Tada su vojnici naumili poubijati zatvorenike, tako da ne bi koji isplivao i pobjegao.
27:43
Ali je satnik, htijući spasiti Pavla, spriječio njihovu nakanu i zapovjedio da najprije poskaču u more oni koji znaju plivati te izađu na kopno,
27:44
a ostali će, neki na daskama, a neki na olupinama lađe. I tako se dogodilo da su svi čitavi prispjeli na kopno.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje