Djela apostolska

Poglavlje 28

Pavao na otoku Meliti

28:1
I kad su se spasili, onda su doznali da se otok zove Melita.
28:2
A domoroci su nam iskazali nesvakidašnje čovjekoljublje. Zapalili su vatru i sve nas primili zbog kiše što je padala i zbog hladnoće.
28:3
A Pavao je nakupio naramak suharaka i bacio ga na vatru. Nato je iz vrućine izašla zmija otrovnica te mu se pripila uz ruku.
28:4
A kad su barbari vidjeli kako mu otrovna životinja visi na ruci, rekli su jedan drugomu: “Nema sumnje ovaj je čovjek ubojica kome, premda se spasio od mora, sada mu osveta ne dopušta živjeti.
28:5
Ali je on otresao životinju u vatru i nije pretrpio nikakvo zlo.
28:6
No oni su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav. Ali pošto su duže čekali te vidjeli da mu se nije dogodilo nikakvo zlo, promijenili su mišljenje i rekli da je bog.
28:7
U istoj se okolici nalazilo imanje prvaka otoka, imenom Publija, koji nas je primio i tri dana ljubazno ugostio.
28:8
I dogodilo se da je Publijev otac ležao bolestan zbog groznice i dizenterije; Pavao je ušao k njemu, pomolio se, položio na njega ruke i ozdravio ga.
28:9
Stoga kad se to dogodilo, dolazili su i ostali s otoka koji su bili bolesni te su ozdravljali.
28:10
Oni su nas počastili mnogim počastima, a kad smo odlazili, ukrcali su nam sve što nam je bilo potrebno.
28:11
A poslije tri mjeseca otplovili smo na aleksandrijskoj lađi koja je prezimila na otoku, a čiji je znak Kastora i Poluksa.
28:12
Doplovili smo u Sirakuzu i ondje ostali tri dana.
28:13
Odande smo zaobilazno stigli u Regij. A dan kasnije zapuhao je južnjak te smo drugi dan došli u Puteolij,
28:14
gdje smo našli braću, koja su nas zamolila da ostanemo kod njih sedam dana. I tako smo pošli prema Rimu.
28:15
A kad su braća odande čula za nas, izišla su nam u susret sve do Apijeva foruma i do Tri taverne. Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se.
28:16
I kad smo stigli u Rim, satnik je predao zatvorenike zapovjedniku straže, no Pavlu je bilo dopušteno stanovati zasebno s vojnikom koji ga je čuvao.

Dolazak u Rim

28:17
I dogodilo se da je nakon tri dana Pavao sazvao židovske prvake. I kad su se skupili, rekao im je: “Ljudi, braćo, iako nisam ništa učinio protiv naroda ili običaja naših očeva, ipak su me kao zatvorenika iz Jeruzalema predali u ruke Rimljanima.
28:18
Oni su me, nakon saslušanja, htjeli pustiti, jer nije na meni bilo nikakva razloga za smrtnu kaznu.
28:19
Ali kako su se Židovi protivili, bio sam prisiljen prizvati se na Cezara, ne kao da bih svoj narod imao za što optužiti.
28:20
S tog razloga sam vas pozvao da vas vidim i da vam progovorim, jer zbog nade Izraelove okovan sam ovim lancima.”
28:21
Nato su mu oni odgovorili: “Mi nismo o tebi primili nikakvo pismo iz Judeje niti nam je tko od braće došao pa o tebi što zlo javio ili rekao.
28:22
Nego, mi bismo od tebe htjeli čuti što misliš, jer nam je o toj sljedbi poznato da joj se posvuda proturječi.”
28:23
Tada su s njim odredili jedan dan i došli k njemu u stan u još većem broju. Njima je izlagao i svjedočio o kraljevstvu Božjem te ih od jutra do večeri uvjeravao o Isusu iz Mojsijeva zakona i iz Proroka.
28:24
I jedni su povjerovali onome što se govorilo, a drugi nisu povjerovali.
28:25
A kako su bili nesložni među sobom, razišli su se nakon što im je Pavao rekao jednu riječ: “Dobro je Duh Sveti po proroku Izaiji rekao našim očevima
28:26
govoreći: ʻIdi k tome narodu i kaži mu: Slušanjem ćete čuti, a nećete razumjeti; gledajući ćete vidjeti, a nećete uvidjeti.
28:27
Jer usalilo se srce ovog naroda te ušima svojim teško slušaju, i oči su svoje zatvorili, kako ne bi vidjeli očima svojim, i čuli ušima svojim, i da ne bi srcem svojim razumjeli i da se ne bi obratili, pa da ih ozdravim.ʼ ”
28:28
Tako neka vam bude znano da je spasenje Božje poslano Poganima, i oni će ga poslušati!”
28:29
I kad je on to rekao, Židovi su otišli uvelike raspravljajući među sobom.
28:30
A Pavao je stanovao pune dvije godine u svojoj unajmljenoj kući te je primao sve koji su dolazili k njemu,
28:31
propovijedajući kraljevstvo Božje i učeći ono što se odnosilo na Gospodina Isusu Kristu sa svim uvjerenjem, nesmetano.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje