Jeremija

Poglavlje 7

Zlo u zemlji

7:1

Riječ koja je došla k Jeremiji od GOSPODA, govoreći:

7:2

“Stani na vrata Doma GOSPODNJEGA i objavi ondje riječ ovu te reci: ‘Čujte riječ GOSPODNJU, svi vi iz Jude koji ulazite na ova vrata štovati GOSPODA.’ ”

7:3

Ovako govori GOSPOD nad vojskama, Bog Izraelov: “Ispravite puteve svoje i djela svoja, pa ću dati da vi prebivate na ovome mjestu.

7:4

Ne pouzdavajte se u lažne riječi govoreći: ‘Hram GOSPODNJI, hram GOSPODNJI, ovo je hram GOSPODNJI!’

7:5

Jer ako sasvim ispravite puteve svoje i djela svoja, ako sasvim budete provodili sud između čovjeka i bližnjega njegova,

7:6

ako ne budete tlačili tuđinca, siročad i udovicu i ne budete prolijevali krv nedužnu na ovome mjestu niti hodili za drugim bogovima na svoju štetu,

7:7

onda ću dati da vi prebivati na ovome mjestu, u zemlji što sam je dao očevima vašim uvijek i zauvijek.

7:8

Evo, vi se pouzdajete u lažne riječi od kojih nema koristi.

7:9

Zar ćete krasti, ubijati i činiti preljub, te se lažno zaklinjati i paliti kâd Baalu i hoditi za drugim bogovima koje ne poznajete,

7:10

pa onda dolaziti i stajati preda mnom u ovome Domu koji se zove mojim imenom i govoriti: ‘Izbavljeni smo da bismo činili sve ove gnjusobe?’

7:11

Zar je ovaj Dom, koji se zove mojim imenom, u vašim očima postao jazbina razbojnička? Gle, čak i ja to vidim”, govori GOSPOD.

7:12

“Nego idite sada u moje mjesto, koje je bilo u Šilu, gdje sam najprije postavio svoje ime, i vidite što sam mu učinio zbog opakosti naroda moga Izraela.

7:13

A sad, zato što ste počinili sva ova djela”, govori GOSPOD, “a ja sam vam rano ustajući govorio i govorio, ali vi niste slušali; i zvao sam vas, ali niste odgovarali,

7:14

stoga ću Domu ovome koji se zove mojim imenom, u koji se vi pouzdajete, i ovome mjestu što sam ga dao vama i očevima vašim, učiniti kao što sam učinio Šilu.

7:15

I odbacit ću vas od lica svoga kao što sam odbacio svu braću vašu, baš sve sjeme Efrajimovo.”

7:16

Stoga ti nemoj moliti za narod ovaj i ne podiži vapaj i molitvu za njih niti ih zagovaraj kod mene, jer te ja neću uslišati.

7:17

Zar ti ne vidiš što oni čine po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim?

7:18

Djeca sakupljaju drva i očevi vatru pale, a žene mijese tijesto da naprave pogače Kraljici neba, i lijevaju žrtve ljevanice drugim bogovima da bi me izazvale na srdžbu.

7:19

Zar oni mene izazivaju na srdžbu?” govori GOSPOD. “Zar ne izazivaju sebe, na sramotu lica svoga?”

7:20

Stoga ovako govori Gospodin BOG: “Gle, srdžba moja i bijes moj izlit će se na ovo mjesto, na ljude i na životinje i na stabla poljska i na urod zemaljski; i gorjet će, i neće se ugasiti.”

7:21

Ovako govori GOSPOD nad vojskama, Bog Izraelov: “Dodajte žrtvama svojim i žrtve paljenice svoje, i jedite meso.

7:22

Jer nisam ništa govorio očevima vašim niti sam im nešto zapovjedio u dan kad sam ih izveo iz zemlje egipatske glede žrtava paljenica ili žrtava.

7:23

No ovo sam im zapovjedio govoreći: ‘Budite poslušni glasu mome, i ja ću biti Bog vaš, a vi ćete biti moj narod; i hodite po svim putevima što sam vam ih zapovjedio, da vam bude dobro.’

7:24

Ali oni nisu poslušali niti su uho svoje priklonili, nego su hodili po savjetima i mozganjima svoga zloga srca; i otišli su natrag, a ne naprijed.

7:25

Od dana kad su očevi vaši izašli iz zemlje egipatske pa sve do dana današnjega čak sam vam i slao sve sluge svoje, proroke, svakodnevno ih dižući rano i šaljući ih.

7:26

Ali me oni nisu poslušali niti su uho svoje priklonili, nego su otvrdnuli vratove svoje; činili su gore od očeva svojih.

7:27

Stoga im ti trebaš govoriti sve ove riječi, no oni te neće poslušati; ti ih trebaš i zvati, no oni ti neće odgovoriti.

7:28

No ti im trebaš reći: ‘Ovo je narod koji ne sluša glas GOSPODA, Boga svojega, i ne popravlja se. Istina je nestala i iskorijenjena je iz usta njihovih.

Dolina pokolja

7:29

Ošišaj kosu svoju, Jeruzaleme, i baci je, i pronesi tužaljku po uzvišicama; jer je GOSPOD odbacio i napustio naraštaj gnjeva svojega.’

7:30

Jer su sinovi Judini počinili ono što je zlo u očima mojim”, govori GOSPOD. “Postavili su gnjusobe svoje u Dom koji se zove imenom mojim, da bi ga oskvrnuli.

7:31

I sagradili uzvišice u Tofetu, koji je u dolini sina Hinoma, da u ognju spaljuju sinove svoje i kćeri svoje, što im ja nisam zapovjedio niti mi je to na srce palo.

7:32

Stoga, evo, dolaze dani”, govori GOSPOD, “da se više neće zvati Tofet ni dolina sina Hinoma, nego Dolina pokolja; jer će se pokapati u Tofetu, sve dok ondje više neće biti mjesta.

7:33

I mrtva tijela iz naroda ovoga bit će hrana za ptice nebeske i za zvijeri zemaljske, i nitko ih neće poplašiti.

7:34

Tada ću učiniti da nestane iz gradova Judinih i s ulica jeruzalemskih glas razdraganosti i glas veselja, glas mladenca i glas mladenke, jer će zemlja biti pusta.”

---