Jeremija

Poglavlje 8

8:1

“U ono vrijeme”, govori GOSPOD, “izvadit će kosti kraljeva Judinih i kosti knezova njegovih te kosti svećenikā i kosti prorokā i kosti stanovnika jeruzalemskih iz grobova njihovih.

8:2

I razastrijet će ih pred suncem i pred mjesecom i pred svom vojskom nebeskom, koje su ljubili i kojima su služili i za kojima su hodili i koje su tražili i kojima su iskazivali štovanje. Neće ih se pokupiti niti pokopati, bit će za gnoj na licu zemlje.

8:3

I sav će ostatak, koji preostaje od toga zloga roda, koji preostaje po svim mjestima kamo sam ih prognao, izabrati smrt radije nego život”, govori GOSPOD nad vojskama.

Grijeh i nevjera

8:4

Još im trebaš reći: “Ovako govori GOSPOD: Hoće li pasti, a da neće ustati? Hoće li otići, a da se neće vratiti?

8:5

Zašto se onda ovaj narod jeruzalemski okrenuo trajnom odmetništvu? Drže se prijevare, odbijaju se vratiti.

8:6

Slušao sam i počuo, no oni ne govore ispravno. Nitko se nije pokajao za opakost svoju, govore: ‘Što sam učinio?’ Svatko je okrenuo svojim smjerom kao kad konj hiti u bitku.

8:7

Da, i roda na nebu zna svoje pravo vrijeme, i grlica i ždral i lastavica opažaju vrijeme svog odlaska; a narod moj ne poznaje suda GOSPODNJEGA.

8:8

Kako možete reći: ‘Mi smo mudri i kod nas je Zakon GOSPODNJI’? Evo, zasigurno je uzalud to napravio; pisaljka pisarā je uzaludna.

8:9

Mudri su posramljeni, smeteni i uhvaćeni. Evo, odbacili su riječ GOSPODNJU; i kakva je to mudrost u njima?

8:10

Stoga ću žene njihove dati drugima, i polja njihova onima koji će ih baštiniti. Jer je svatko od najmanjeg pa sve do najvećeg predan pohlepi, od proroka pa sve do svećenika svi lažno postupaju.

8:11

Jer neznatno liječe ranu kćeri naroda mojega govoreći: ‘Mir! Mir!’, kada mira nema.

8:12

Jesu li se posramili kad su počinili gnjusobu? Ne, nisu se nimalo posramili niti su se zacrvenjeli. Stoga će popadati među one što padaju, srušit će se u vrijeme pohođenja svoga”, govori GOSPOD.

8:13

“Zasigurno ću ih istrijebiti”, govori GOSPOD. “Neće više biti grožđa na lozi ni smokava na smokvi, i lišće će se osušiti. I sve što sam im dao, otići će od njih.”

8:14

Zašto mi još stojimo? Sakupite se te uđimo u utvrđene gradove i ondje se utišajmo; jer GOSPOD, Bog naš, utišao nas je i napojio nas vodom od žuči zato što smo sagriješili protiv GOSPODA.

8:15

Čekali smo mir, no dobro nije došlo, i vrijeme ozdravljenja, a evo nevolje!

8:16

Iz Dana se čuje hrzanje konja njegovih, sva se zemlja trese na zvuk njiske pastuha njegovih; jer dolaze da proždru zemlju i sve što je u njoj, grad i one koje u njemu žive.

8:17

“Jer, evo, poslat ću među vas zmije, zmije bazilske koje se ne mogu začarati, i one će vas ujedati”, govori GOSPOD.

Jeremija tuguje za svojim

narodom

8:18

Kad bih se mogao utješiti zbog žalosti, srce je moje klonulo u meni.

8:19

Gle, glas vapaja kćeri naroda mojega zbog onih što žive u zemlji dalekoj: “Zar GOSPOD nije na Sionu? Zar kralj njegov nije na njemu? Zašto su me na srdžbu izazvali izrezbarenim likovima svojim, i tuđinskim ispraznostima?”

8:20

“Žetva je prošla, ljeto je gotovo, a mi nismo spašeni.”

8:21

“Zbog rane kćeri naroda mojega i ja sam ranjen, u crnini sam, obuzela me je zapanjenost.

8:22

Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje liječnika? Zašto se onda ne obnavlja zdravlje kćeri naroda mojega?”

---