Propovjednik

Poglavlje 1

Sve je ispraznost

1:1
Riječi Propovjednika, sina Davidova, kralja u Jeruzalemu.
1:2
Ispraznost nad ispraznostima, govori Propovjednik, ispraznost nad ispraznostima, sve je ispraznost!
1:3
Kakvu korist ima čovjek od svega svojega truda kojeg poduzima pod suncem?
1:4
Jedan naraštaj prolazi, drugi naraštaj dolazi, a zemlja ostaje zauvijek.
1:5
I sunce izlazi, sunce zalazi i žuri na svoje mjesto odakle ono izlazi.
1:6
Vjetar ide na jug i okreće se na sjever, i kovitla se neprestano pa se ponovo vjetar vraća u novom strujanju.
1:7
Sve rijeke teku u more, no more nije prepunjeno; na mjesto, odakle rijeke dolaze, onamo se one ponovo vraćaju.
1:8
Sve je mučno. Čovjek ne može izustiti da se oči nisu nasitile gledanjem ni uši ispunile slušanjem.
1:9
Što je bilo, to je ono što će biti, i što je učinjeno, to je ono što će biti učinjeno, i nema ništa novo pod suncem.
1:10
Ima li nešto o čemu bi se moglo reći: “Gle, ovo je novo!” To je već bilo davno, to je bilo prije nas.
1:11
Ne ostaje od prošlosti ni spomena, niti će biti neko sjećanje na ono što će doći kod onih koji će poslije doći.
1:12
Ja, Propovjednik, bio sam kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.
1:13
I predao sam svoje srce da mudrošću istražim sve u svezi onoga što se događa pod nebom; ovo teško mučenje dao je Bog sinovima ljudskim da se muče oko toga.
1:14
Vidio sam sva djela što su učinjena pod suncem: i gle, sve je ispraznost i mučenje duha!
1:15
Ono što je iskrivljeno, ne može se ispraviti; ono što nedostaje, ne može se brojiti.
1:16
Ja sam priopćio vlastitom srcu govoreći: “Gle, ja sam stekao veliki posjed i imam veću mudrost od svih onih koji su bili u Jeruzalemu prije mene. Da, srce moje ima golemo iskustvo mudrosti i znanja.”
1:17
I predao sam srce svoje da upoznam mudrost, te da upoznam mahnitost i ludost; uvidio sam da je i to mučenje duha.
1:18
Jer je u mnogo mudrosti mnogo jada; i onaj koji umnaža znanje umnaža jad.

Prethodno poglavlje ::: Sljedeće poglavlje