Propovjednik

Poglavlje 1

Sve je ispraznost

1:1

Riječi Propovjednika, sina Davidova, kralja u Jeruzalemu.

1:2

Ispraznost nad ispraznostima, govori Propovjednik, ispraznost nad ispraznostima, sve je ispraznost!

1:3

Kakvu korist ima čovjek od svega svojega truda kojeg poduzima pod suncem?

1:4

Jedan naraštaj prolazi, drugi naraštaj dolazi, a zemlja ostaje zauvijek.

1:5

I sunce izlazi, sunce zalazi i žuri na svoje mjesto odakle ono izlazi.

1:6

Vjetar ide na jug i okreće se na sjever, i kovitla se neprestano pa se ponovo vjetar vraća u novom strujanju.

1:7

Sve rijeke teku u more, no more nije prepunjeno; na mjesto, odakle rijeke dolaze, onamo se one ponovo vraćaju.

1:8

Sve je mučno. Čovjek ne može izustiti da se oči nisu nasitile gledanjem ni uši ispunile slušanjem.

1:9

Što je bilo, to je ono što će biti, i što je učinjeno, to je ono što će biti učinjeno, i nema ništa novo pod suncem.

1:10

Ima li nešto o čemu bi se moglo reći: “Gle, ovo je novo!” To je već bilo davno, to je bilo prije nas.

1:11

Ne ostaje od prošlosti ni spomena, niti će biti neko sjećanje na ono što će doći kod onih koji će poslije doći.

1:12

Ja, Propovjednik, bio sam kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.

1:13

I predao sam svoje srce da mudrošću istražim sve u svezi onoga što se događa pod nebom; ovo teško mučenje dao je Bog sinovima ljudskim da se muče oko toga.

1:14

Vidio sam sva djela što su učinjena pod suncem: i gle, sve je ispraznost i mučenje duha!

1:15

Ono što je iskrivljeno, ne može se ispraviti; ono što nedostaje, ne može se brojiti.

1:16

Ja sam priopćio vlastitom srcu govoreći: “Gle, ja sam stekao veliki posjed i imam veću mudrost od svih onih koji su bili u Jeruzalemu prije mene. Da, srce moje ima golemo iskustvo mudrosti i znanja.”

1:17

I predao sam srce svoje da upoznam mudrost, te da upoznam mahnitost i ludost; uvidio sam da je i to mučenje duha.

1:18

Jer je u mnogo mudrosti mnogo jada; i onaj koji umnaža znanje umnaža jad.

---