Tužaljke

Poglavlje 1

Osamljena prijestolnica

1:1

Kako osamljena sjedi prijestolnica, što je bila puna naroda; kako je postala kao udovica, ona koja je bila velika među narodima i kneginja među pokrajinama, kako je postala ona koja daje danak.

1:2

Noću gorko plače, i suze su njene na obrazima njezinim. Među svim ljubavnicima njezinim nijednoga nema da ju utješi. Svi su je prijatelji iznevjerili, postali su joj neprijatelji.

1:3

Juda je završila u sužanjstvu, zbog potlačenosti i zbog teškog porobljavanja. Ona živi među poganima, ne nalazi počinka. Svi su je progonitelji sustigli među tjesnacima.

1:4

Putevi sionski tuguju zato što nitko ne dolazi na svečane svetkovine. Sva njezina gradska vrata su opustjela, svećenici njezini uzdišu, djevice su njezine potištene, a ona je ogorčena.

1:5

Protivnici njegovi su poglavari, neprijatelji njezini napreduju: jer ju je GOSPOD potištio zbog mnogih prijestupa njezinih. Djeca njezina u sužanjstvu su završila pred neprijateljem.

1:6

I odstupila je od Sionske kćeri sva ljepota njezina. Knezovi njezini postali su kao jeleni koji pašu ne nalaze; i odlaze bez snage pred progoniteljem.

1:7

Jeruzalem se sjetio, u danima nevolje svoje i bijede svoje, svih dragocjenosti koje je imao u danima davnim, kad mu je narod pao u ruke neprijatelja, a nitko mu nije pomogao; protivnici su ga vidjeli i rugali se Šabatima njegovim.

1:8

Teško je sagriješio Jeruzalem, stoga je otpao. Svi što su ga poštovali, preziru ga zato što su vidjeli golotinju njegovu. Da, on uzdiše i natrag se okreće.

1:9

Nečistoća njegova je u skutima njegovim; ni ne sluti svršetak svoj. Stoga je pao čudesno, i nema utješitelja. “GOSPODE, pogledaj moju nevolju: jer se neprijatelj uzveličao.”

1:10

Protivnik je ruku svoju raširio nad svim dragocjenostima njegovim. Jer je gledao kako pogani ulaze u njegovo Svetište, oni kojima si zapovjedio da ne ulaze u zajednicu tvoju.

1:11

Sav narod njegov uzdiše, traže kruha; svi daju dragocjenosti svoje za hranu da bi oživjeli dušu. Pogledaj, GOSPODE, i promotri jer sam postao odvratan.

1:12

Zar je to ništa za vas, sve vas koji putem prolazite? Pogledajte i vidite ima li tuge poput moje tuge koja je meni učinjena, kojom me je GOSPOD potištio u dan žestine srdžbe svoje!

1:13

Odozgo je poslao oganj u kosti moje i nadvladao ih; nogama mojim mrežu je razapeo, okrenuo me naopačke; učinio je da sam napušten i iznemogao za sve dane.

1:14

Jaram mojih prijestupa svezan je rukom njegovom, omotani su i na vrat su mi navaljeni. Učinio je da mi je snaga opala, Gospodin me u ruke njihove predao, od njih se ne mogu podići.

1:15

Gospodin je izgazio sve junake moje u mojoj sredini: sazvao je zajednicu protiv mene da skrši mladiće moje. Kao u tijesku Gospodin je izgazio djevicu, kćerku Judinu.

1:16

Zbog toga ja plačem, oči moje, oči su se moje vodom izlijevale, zato što je daleko od mene tješitelj da mi dušu oživi. Sinovi su moji napušteni zato što je neprijatelj nadvladao.

1:17

Sion pruža ruke svoje, ali nikoga nema da ga utješi. GOSPOD je zapovjedio u vezi Jakova, da protivnici njegovi budu svugdje oko njega; Jeruzalem je među njima kao žena dok ima mjesečnicu.

1:18

GOSPOD je pravedan; jer sam se ja pobunio protiv zapovjedi njegove. Čujte, molim vas, narodi svi, i pogledajte moju tugu: djevice moje, mladići moji, u sužanjstvo su otišli!

1:19

Zazvao sam ljubavnike svoje, ali su me oni prevarili. Moji svećenici i moje starješine izdahnuli su u gradu dok su tražili hranu da ožive dušu svoju.

1:20

Pogledaj, GOSPODE, jer sam ja u tjeskobi, nutrina se moja muči, moje se srce u meni okreće, jer sam se teško pobunio. Vani mač ucviljuje, kod kuće je kao smrt.

1:21

Čuli su da ja uzdišem: nikoga nema da me utješi! Svi neprijatelji moji čuli su za moju nevolju, drago im je da si ti to učinio! Ti ćeš dovesti dan što si ga proglasio, i oni će biti poput mene.

1:22

Neka sva opakost njihova dođe pred tebe, i postupaj s njima kao što si sa mnom postupio zbog svih mojih prijestupa! Jer je uzdaha mojih puno, a srce je moje iznemoglo.

---