1 Kraljevima

Poglavlje 3

Salomonova molitva za mudrost

3:1

I Salomon se je rodbinski povezao s faraonom, kraljem egipatskim: oženio se faraonovom kćeri te je doveo u Davidov grad sve dok nije dovršio gradnju svoga doma i doma GOSPODNJEGA i zidina unaokolo Jeruzalema.

3:2

Samo što je narod prinosio žrtve na uzvišicama zato što još nije bio sagrađen dom imenu GOSPODNJEM sve do tih dana.

3:3

A Salomon je ljubio GOSPODA hodeći po odredbama svoga oca Davida, samo što je on prinosio žrtve i palio kâd na uzvišicama.

3:4

I kralj je otišao u Gibeon da prinese žrtvu ondje, jer je to bila najveća uzvišica. Salomon je prinio tisuću žrtava paljenica na tom žrtveniku.

3:5

U Gibeonu se GOSPOD pojavio Salomonu noću u snu. I Bog je rekao: “Zatraži što da ti podarim.”

3:6

Nato je Salomon rekao: “Ti si svome slugi Davidu, mome ocu, iskazao veliko milosrđe pošto je hodio pred tobom u istini i pravednosti i čestitosti srca kod tebe; i sačuvao si za njega tu veliku dobrotu tako da si mu dao da sin sjedi na prijestolju njegovu, kao što je to dan danas.

3:7

A sada, GOSPODE, Bože moj, ti si slugu svoga učinio kraljem umjesto Davida, moga oca, a ja sam kao malo dijete; ne znam kako izlaziti i ulaziti.

3:8

A tvoj je sluga usred naroda kojega si ti izabrao; naroda velikog, kojega se ne može pobrojiti ni procijeniti zbog mnoštva.

3:9

Stoga podari svome slugi razumno srce da bi sudio narodu tvome, da bi mogao raspoznati dobro od zla; jer tko je sposoban suditi ovome tvome narodu koji je tako velik?”

3:10

I ta se besjeda svidjela Gospodinu, to što je Salomon zatražio.

3:11

Nato mu je Bog rekao: “Zato što si to zatražio, a nisi za sebe tražio dug život, niti si za sebe tražio bogatstvo, niti si tražio živote neprijatelja svojih, nego si tražio za sebe razum u raspoznavanju pravednih sudova;

3:12

gle, ja sam učinio po riječima tvojim: evo, dao sam ti srce mudro i razumno, tako da nitko poput tebe nije postojao prije tebe, niti će poslije tebe ustati netko poput tebe,

3:13

a dao sam ti i ono što nisi tražio: i bogatstvo i čast, tako da nitko poput tebe neće biti među kraljevima u sve dane tvoje.

3:14

A budeš li hodio putevima mojim i držao odredbe moje i zapovijedi moje, kao što je hodio tvoj otac David, onda ću produljiti dane tvoje.”

3:15

I Salomon se probudio, i gle: bio je to san. Zatim je on došao u Jeruzalem i stao pred Kovčeg saveza GOSPODNJEGA; i prinio je žrtve paljenice i prinio je žrtve pomirnice te priredio gozbu svim slugama svojim.

3:16

Tada su do kralja došle dvije žene, koje su bile bludnice, pa su stale pred njega.

3:17

Zatim je jedna žena rekla: “O, gospodaru moj, ja i ova žena živimo u istoj kući i ja sam rodila uz nju u toj kući.

3:18

I dogodilo se trećega dana nakon što sam ja rodila, da je i ova žena rodila. I mi smo bile zajedno, nije bilo nijednog tuđinca s nama u kući; samo nas dvije u kući.

3:19

Zatim je noću umrlo dijete ove žene zato što je legla na njega.

3:20

Zatim je ona ustala u ponoć te uzela moga sina od boka mojega, dok je sluškinja tvoja spavala, i položila ga sebi u naručje, a svoga mrtvog sina položila je meni u naručje.

3:21

I kad sam ujutro ustala da podojim svoga sina, gle: bio je mrtav! No kad sam ga ujutro promotrila, gle, to nije bio moj sin, kojega sam ja rodila!”

3:22

Tada je druga žena rekla: “Ne, nego je onaj živ moj sin, a onaj mrtav je tvoj sin!” A ova je rekla: “Ne, nego onaj mrtav je tvoj sin, a onaj živ je moj sin!” Tako su govorile pred kraljem.

3:23

Tada je kralj rekao: “Jedna govori: ‘Ovaj koji živi je moj sin, a onaj mrtav sin je tvoj’; a druga govori: ‘Ne, nego je tvoj sin mrtav, a moj sin je živ.’

3:24

Zatim je kralj rekao: “Donesite mi mač!” I donijeli su mač pred kralja.

3:25

Nato je kralj rekao: “Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovicu jednoj, a polovicu drugoj.”

3:26

Tada je progovorila žena, čiji je živi sin bio kod kralja, pošto joj je utroba čeznula za sinom svojim, te rekla: “O, gospodaru moj, podari njoj živo dijete i nipošto ga nemojte ubiti!” A ona druga je rekla: “Neka ne bude ni moj ni tvoj: nego ga rasijecite!”

3:27

Onda je kralj progovorio i rekao: “Njoj dajte živo dijete i nipošto ga ne ubijte! Ona je majka njegova.”

3:28

I sav je Izrael čuo za presudu kojom je kralj presudio i pobojali su se kralja, jer su vidjeli kako je u njemu bila mudrost Božja da izvršava presudu.