1 Solunjanima

Poglavlje 2

Pavlovo djelovanje u Solunu

2:1

Jer i sami znate, braćo, da naš dolazak k vama nije bio uzaludan.

2:2

Ali iako smo, kao što znate, prije trpjeli i bili izvrgnuti porugama u Filipima, ohrabrili smo se u našem Bogu govoriti vam evanđelje Božje uz veliku borbu.

2:3

Jer naše poticanje ne dolazi iz zablude, ni iz nečistoće, niti u prijevari,

2:4

nego kao što je Bog odobrio povjeriti nam evanđelje, tako govorimo, ne kao da ugađamo ljudima, već Bogu, koji ispituje naša srca.

2:5

Jer nikada nismo, kao što znate, nastupali ni s laskavim riječima ni s prikrivenom pohlepom. Bog je svjedok.

2:6

Niti smo od ljudi tražili slavu, niti od vas niti od drugih, iako smo mogli biti na teret kao apostoli Kristovi.

2:7

Ali mi smo bili među vama blagi kao njegovateljica koja njeguje svoju djecu.

2:8

Tako smo čeznuli za vama, i bili spremni predati vam ne samo evanđelje Božje nego i svoje duše jer ste nam bili dragi.

2:9

Jer se vi sjećate, braćo, našeg truda i napora! Jer smo radili noć i dan, budući da nikoga od vas nismo htjeli opteretiti, propovijedajući vam evanđelje Božje.

2:10

Vi ste svjedoci, a i Bog, kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno ponašali prema vama koji vjerujete.

2:11

Kao što znate kako smo, kao otac svoju djecu, opominjali, tješili i nalagali svakome pojedinome od vas,

2:12

da hodite dostojno Boga, koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu.

Solunjani se odazivaju Pavlu

2:13

Zbog toga i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka, jer kad ste primili riječ Božju, koju ste čuli od nas, primili ste je ne kao riječ ljudsku, nego kao ono što uistinu jest, riječ Božju, koja i učinkovito djeluje u vama koji vjerujete.

2:14

Jer vi ste, braćo, postali sljedbenici Božjih crkava koje su u Judeji u Kristu Isusu, pošto ste i vi isto pretrpjeli od svojih sunarodnjaka kao i oni od Židova,

2:15

koji su ubili Gospodina Isusa i svoje proroke, a nas su progonili; i ne ugađaju Bogu i protive se svim ljudima,

2:16

braneći nam propovijedati Poganima kako bi mogli biti spašeni, da zauvijek dopune svoje grijehe. I gnjev je na posljetku došao na njih!

2:17

A mi, braćo, pošto smo na kratko vrijeme bili odijeljeni od vas, i to licem, a ne srcem, sve smo više, s velikom čežnjom, nastojali vidjeti vaše lice.

2:18

Zato smo htjeli doći k vama, čak i ja, Pavao, jednom i dva put, ali nas je spriječio Sotona.

2:19

Jer tko je naša nada, ili radost, ili vijenac radosti? Niste li to vi pred našim Gospodinom Isusom Kristom kod njegovog dolaska?

2:20

Jer vi ste naša slava i radost.