2 Korinćanima

Poglavlje 1

Bog svake utjehe

1:1

Pavao, apostol Isusa Krista po volji Božjoj, i naš brat Timotej, crkvi Božjoj koja je u Korintu, sa svima svetima koji su u cijeloj Ahaji.

1:2

Milost vam i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista!

1:3

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe,

1:4

koji nas tješi u svakoj našoj nevolji, da mi možemo tješiti one koji su u bilo kakvoj nevolji onom utjehom kojom smo sami bili utješeni od Boga.

1:5

Jer kao što Kristove patnje obiluju u nama, tako i naša utjeha obiluje po Kristu.

1:6

Ako se i mučimo, to je za vašu utjehu i spasenje koje je djelotvorno u podnošenju istih patnji koje i mi podnosimo; ako smo utješeni, to je za vašu utjehu i spasenje.

1:7

I naša je nada za vas čvrsta, jer znamo da kao što ste sudionici patnji, tako ćete biti i utjehe.

1:8

Jer ne bismo htjeli, braćo, držati vas u neznanju o našoj nevolji koja nam se dogodila u Aziji, kad smo bili opterećeni prekomjerno, iznad naše snage, tako da smo očajavali i za život.

1:9

Ali smo sami u sebi primili smrtnu osudu da se ne bismo pouzdavali u sebe, nego u Boga koji uskrsava mrtve.

1:10

On nas je od takve smrti izbavio i izbavlja, u njega se pouzdajemo da će nas još izbavljati.

1:11

Pomažite i vi molitvom za nas da bi mnoge osobe mogle zahvaljivati za dar milosti koji nam je predan od mnogih u našu korist.

Pavlova promjena plana

1:12

Jer ovo je naša slava, svjedočanstvo naše savjesti da smo se u svijetu, a još više prema vama, ponašali u jednostavnosti i iskrenosti Božjoj; ne u mudrosti tjelesnoj, nego u milosti Božjoj.

1:13

Jer ne pišemo vam ništa drugo osim onog što čitate i spoznajete. A pouzdajem se da ćete i do kraja spoznati,

1:14

kao što ste nas djelomično već spoznali: da smo vaša slava kao i vi naša u dan Gospodina Isusa.

1:15

I u ovom sam uvjerenju namjeravao najprije doći k vama, da biste imali i drugu korist,

1:16

a preko vas prijeći u Makedoniju, te ponovo iz Makedonije doći k vama pa da me vi otpratite prema Judeji.

1:17

Kad sam dakle to namjeravao, jesam li postupio lakomisleno? Ili što namjeravam, namjeravam li po tijelu, tako da kod mene bude: “Da, da!” i “Ne, ne!”?

1:18

Ali pošto je Bog vjeran, naša riječ vama nije bila: “Da!” i “Ne!”

1:19

Jer Sin Božji, Isus Krist, kojega smo među vama propovijedali ja i Silvan i Timotej, nije bio “Da!” i “Ne!”, nego je u njemu bilo “Da!”

1:20

Jer sva obećanja Božja u njemu su “Da!”, i u njemu su “Amen!”, Bogu na slavu po nama.

1:21

A onaj koji nas utvrđuje zajedno s vama u Kristu, i pomazuje nas, jest Bog.

1:22

A on nas je i zapečatio te dao zalog Duha u naša srca.

1:23

Štoviše, ja prizivam Boga za svjedoka moje duše, jer da vas poštedim nisam više dolazio u Korint.

1:24

Jer ne gospodarimo nad vašom vjerom, nego smo suradnici vaše radosti; jer po vjeri stojite.