2 Korinćanima

Poglavlje 3

3:1

Počinjemo li ponovo sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, pisma preporuke za vas ili pisma preporuke od vas?

3:2

Vi ste naša poslanica, upisana u našim srcima, koju poznaju i čitaju svi ljudi.

3:3

Očito je da ste vi poslanica Kristova, poslužena po nama, napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na kamenim pločama, nego na tjelesnim pločama srca.

3:4

A takvo pouzdanje u Boga imamo kroz Krista.

3:5

Ne da smo sami po sebi sposobni nešto pomisliti kao da dolazi od nas, nego je naša sposobnost od Boga,

3:6

koji nas je i osposobio za poslužitelje Novog zavjeta; ne slova, nego duha, jer slovo ubija, a duh oživljuje.

Služba slave

3:7

Ako li je služba smrti, slovima uklesana u kamenju, bila u slavi, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli stalno gledati u Mojsijevo lice zbog slave njegova izgleda, slave koja nestaje,

3:8

kako li neće služba duha biti još slavnija?

3:9

Jer ako je služba osude bila slava, mnogo će više služba pravednosti obilovati u slavi.

3:10

Jer u tom pogledu i nije proslavljeno ono što je proslavljeno, zbog slave koja sve nadmašuje.

3:11

Jer ako je ono što nestaje bilo slavno, još je slavnije ono što ostaje.

3:12

Budući dakle da imamo takvu nadu, koristimo veliku slobodu govora,

3:13

a ne kao Mojsije, koji je stavljao pokrivalo na svoje lice da sinovi Izraelovi ne promatraju svršetak onoga što prolazi.

3:14

Ali su im umovi oslijepili, jer im sve do danas ostaje isto pokrivalo neuklonjeno pri čitanju Staroga zavjeta; u Kristu to pokrivalo nestaje.

3:15

Ali sve do dana današnjega kad se čita Mojsije, pokrivalo je na njihovom srcu.

3:16

Ali kad se obrate Gospodinu, pokrivalo će se ukloniti.

3:17

A Gospodin je Duh; a gdje je Duh Gospodinov, ondje je sloboda.

3:18

A svi mi, koji otkrivenog lica kao u ogledalu gledamo slavu Božju, preobražavamo se u isti lik, iz slave u slavu, kao od Gospodinova Duha.