2 Korinćanima

Poglavlje 7

7:1

Budući dakle da imamo ova obećanja, ljubljeni, očistimo sebe od svake prljavštine tijela i duha usavršavajući svetost u strahu Božjem!

7:2

Prihvatite nas; nikoga nismo povrijedili, nikoga nismo iskvarili, nikoga prevarili.

7:3

Ne govorim to zato da vas osudim. Jer sam prije rekao da ste u našim srcima; da s vama umiremo i s vama živimo.

7:4

Velika je moja odvažnost govora prema vama, velik je moj ponos zbog vas. Ispunjen sam utjehom; obilujem radošću uza svu našu nevolju.

Radost zbog pokajanja u crkvi

7:5

Jer i kad smo došli u Makedoniju, naše tijelo nije imalo spokoja, nego smo podnosili nevolje na svaki način: izvana borbe, iznutra strepnje.

7:6

Ali Bog, koji tješi potištene, utješio nas je Titovim dolaskom.

7:7

I ne samo dolaskom njegovim nego i utjehom kojom se utješio zbog vas. Izvijestio nas je o vašoj čežnji, vašem tugovanju, vašem žaru za mene, tako da sam se još i više razveselio.

7:8

Jer iako sam vas ražalostio pismom, ne kajem se. Premda sam se raskajao; jer vidim da vas je poslanica ožalostila, makar za neko vrijeme.

7:9

Sada se veselim, ne zato što ste se ožalostili, nego zato što ste se ožalostili na pokajanje; jer ožalostili ste se na pobožan način, da od nas ni u čemu ne budete oštećeni.

7:10

Jer žalost koja je po Bogu uzrokuje pokajanje na spasenje za koje se ne kaje, a žalost ovog svijeta uzrokuje smrt.

7:11

Jer gle, samim time što ste se na pobožan način ožalostili koliku je brižljivost to prouzročilo u vama, pa koliko vašeg opravdavanja, pa koliko ogorčenja, pa koliko straha, pa koliko čežnje, pa koliko revnosti, pa koliko osvete! U svemu ste sebe pokazali da ste u tom slučaju čisti.

7:12

Stoga, iako sam vam pisao, nije to zbog onog koji je učinio krivo, niti zbog onog kome je učinjeno krivo, nego da se vama pokaže naša brižljivost za vas pred Bogom.

7:13

Zbog toga smo se utješili vašom utjehom, i još smo se više razveselili zbog Titove radosti jer je radi svih vas bio okrijepljen njegov duh.

7:14

Jer ako sam mu se što zbog vas pohvalio, nisam se postidio, nego kako smo vama sve govorili u istini, tako se i naša pohvala koju sam izrazio pred Titom pokazala istinom.

7:15

A njegova je srdačnost još obilnija prema vama kad se sjeti poslušnosti svih vas: kako ste ga primili sa strahom i drhtanjem.

7:16

Veselim se stoga da se u svemu mogu pouzdati u vas.