2 Kraljevima

Poglavlje 3

Moab se pobunio protiv Izraela

3:1

A Jehoram, sin Ahabov, počeo je kraljevati nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jehošafatova kraljevanja u Judi. I kraljevao je dvanaest godina.

3:2

I on je činio ono što je zlo u očima GOSPODNJIM, ali ne kao njegov otac i ne kao njegova majka, jer je uklonio Baalov lik što ga je napravio njegov otac.

3:3

Ali je prianjao uz grijehe Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh; i od njih nije odstupao.

3:4

A Meša, kralj moapski, bio je ovčar i morao je davati kralju Izraelovom stotinu tisuća janjaca i stotinu tisuća ovnova pod runom.

3:5

I dogodilo se, kad je umro Ahab, da se kralj moapski pobunio protiv Izraelovog kralja.

3:6

I u to vrijeme kralj Jehoram je izašao iz Samarije i pobrojio sav Izrael.

3:7

Zatim je otišao i poručio Jehošafatu, kralju Judinu, govoreći: “Moapski kralj pobunio se protiv mene. Hoćeš li poći sa mnom u boj protiv Moaba?” Nato je ovaj odgovorio: “Poći ću! Ja sam kao ti, moj je narod kao tvoj narod i moji konji kao tvoji konji.”

3:8

Tada je upitao: “Kojim ćemo putem poći?” A on mu je odgovorio: “Putem kroz Edomsku pustinju.”

3:9

Tako je krenuo kralj Izraelov s kraljem Judinim i s kraljem edomskim. I sedam su dana kružili putem, a nije bilo vode za vojsku ni za stoku koja ih je slijedila.

3:10

Tada je kralj Izraelov rekao: “Jao! Pa GOSPOD je pozvao ova tri kralja skupa da ih preda u ruke Moapcima!”

3:11

Ali je Jehošafat rekao: “Zar nema ovdje proroka GOSPODNJEGA da preko njega zatražimo savjet od GOSPODA?” Tada je jedan od slugu kralja Izraelovoga odgovorio i rekao: “Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je izlijevao vodu na ruke Ilijine.”

3:12

Nato je Jehošafat rekao: “Riječ GOSPODNJA je kod njega.” Tako su kralj Izraelov i Jošafat i kralj edomski sišli k njemu.

3:13

A Elizej je rekao kralju Izraelovom: “Što ja imam s tobom? Kreni ti k prorocima oca svoga i k prorocima majke svoje!” Nato mu je kralj Izraelov rekao: “Ne! Jer GOSPOD je pozvao ova tri kralja skupa da ih preda u ruke Moapcima.”

3:14

Zatim je Elizej rekao: “Tako mi života GOSPODA nad vojskama, pred kojim stojim, zasigurno da nemam obzira prema nazočnosti Jehošafata, kralja Judina, ne bih prema tebi ni pogledao, niti te zapazio.

3:15

No sada mi dovedite svirača.” I dogodilo se, dok je svirač svirao, da je nad njega sišla ruka GOSPODNJA.

3:16

Tada je rekao: “Ovako govori GOSPOD: ‘Napravite da ova dolina bude puna jama.’

3:17

Jer ovako govori GOSPOD: ‘Nećete vidjeti vjetra niti ćete vidjeti kiše, a ova će se dolina napuniti vodom da možete piti i vi i vaša stoka i vaše životinje.’

3:18

A to je još malo u očima GOSPODNJIM: on će također predati Moapce u ruke vaše.

3:19

I vi ćete udariti sve utvrđene gradove i sve izabrane gradove, i posjeći ćete sva dobra stabla, i začepiti sve izvore vode i kamenjem upropastiti svaki dobar komad zemlje.”

3:20

I dogodilo se ujutro, dok se prinosila jestiva žrtva, da je, evo, voda došla putem od Edoma te se zemlja napunila vodom.

3:21

A kad su svi Moapci čuli da su kraljevi uzašli ratovati s njima, sakupili su sve koji su mogli nositi bojnu opremu te i one starije pa su ih postavili na granicu.

3:22

I ujutro su rano ustali, a sunce je zasjalo nad onom vodom te su Moapci ugledali da je voda s druge strane crvena kao krv.

3:23

Nato su rekli: “To je krv! Kraljevi su se zasigurno pobili i udarili jedan na drugoga. Stoga sada: na plijen, Moabe!”

3:24

Ali kad su stigli do Izraelovog tabora, Izraelci su se podigli i udarili Moapce, tako da su oni pobjegli pred njima. No ovi su krenuli da udare Moapce, čak i u njihovoj zemlji.

3:25

I razorili su im gradove te je svaki čovjek bacio svoj kamen na svaki dobar komad zemlje i zasuo ga, i začepili su sve izvore vode te su posjekli sva dobra stabla. Samo su Kirharasetu ostavili kamenje njegovo; ali su ga praćkari opkolili i potukli ga.

3:26

I kada je moapski kralj vidio da je bitka preteška za njega, uzeo je sa sobom sedam stotina ljudi vičnih maču da bi se probili do kralja edomskog, ali nisu mogli.

3:27

Tada je on uzeo svoga najstarijeg sina, koji se trebao zakraljiti umjesto njega, te ga je prinio kao žrtvu paljenicu na zidu. I digla se velika jarost protiv Izraela te su oni otišli od njega pa se vratili u svoju zemlju.