Djela apostolska

Poglavlje 28

Pavao na otoku Meliti

28:1

I kad su se spasili, onda su doznali da se otok zove Melita.

28:2

A domoroci su nam iskazali nesvakidašnje čovjekoljublje. Zapalili su vatru i sve nas primili zbog kiše što je padala i zbog hladnoće.

28:3

A Pavao je nakupio naramak suharaka i bacio ga na vatru. Nato je iz vrućine izašla zmija otrovnica te mu se pripila uz ruku.

28:4

A kad su barbari vidjeli kako mu otrovna životinja visi na ruci, rekli su jedan drugomu: “Nema sumnje ovaj je čovjek ubojica kome, premda se spasio od mora, sada mu osveta ne dopušta živjeti.

28:5

Ali je on otresao životinju u vatru i nije pretrpio nikakvo zlo.

28:6

No oni su očekivali da će oteći ili iznenada pasti mrtav. Ali pošto su duže čekali te vidjeli da mu se nije dogodilo nikakvo zlo, promijenili su mišljenje i rekli da je bog.

28:7

U istoj se okolici nalazilo imanje prvaka otoka, imenom Publija, koji nas je primio i tri dana ljubazno ugostio.

28:8

I dogodilo se da je Publijev otac ležao bolestan zbog groznice i dizenterije; Pavao je ušao k njemu, pomolio se, položio na njega ruke i ozdravio ga.

28:9

Stoga kad se to dogodilo, dolazili su i ostali s otoka koji su bili bolesni te su ozdravljali.

28:10

Oni su nas počastili mnogim počastima, a kad smo odlazili, ukrcali su nam sve što nam je bilo potrebno.

28:11

A poslije tri mjeseca otplovili smo na aleksandrijskoj lađi koja je prezimila na otoku, a čiji je znak Kastora i Poluksa.

28:12

Doplovili smo u Sirakuzu i ondje ostali tri dana.

28:13

Odande smo zaobilazno stigli u Regij. A dan kasnije zapuhao je južnjak te smo drugi dan došli u Puteolij,

28:14

gdje smo našli braću, koja su nas zamolila da ostanemo kod njih sedam dana. I tako smo pošli prema Rimu.

28:15

A kad su braća odande čula za nas, izišla su nam u susret sve do Apijeva foruma i do Tri taverne. Kad ih je Pavao ugledao, zahvalio je Bogu i ohrabrio se.

28:16

I kad smo stigli u Rim, satnik je predao zatvorenike zapovjedniku straže, no Pavlu je bilo dopušteno stanovati zasebno s vojnikom koji ga je čuvao.

Dolazak u Rim

28:17

I dogodilo se da je nakon tri dana Pavao sazvao židovske prvake. I kad su se skupili, rekao im je: “Ljudi, braćo, iako nisam ništa učinio protiv naroda ili običaja naših očeva, ipak su me kao zatvorenika iz Jeruzalema predali u ruke Rimljanima.

28:18

Oni su me, nakon saslušanja, htjeli pustiti, jer nije na meni bilo nikakva razloga za smrtnu kaznu.

28:19

Ali kako su se Židovi protivili, bio sam prisiljen prizvati se na Cezara, ne kao da bih svoj narod imao za što optužiti.

28:20

S tog razloga sam vas pozvao da vas vidim i da vam progovorim, jer zbog nade Izraelove okovan sam ovim lancima.”

28:21

Nato su mu oni odgovorili: “Mi nismo o tebi primili nikakvo pismo iz Judeje niti nam je tko od braće došao pa o tebi što zlo javio ili rekao.

28:22

Nego, mi bismo od tebe htjeli čuti što misliš, jer nam je o toj sljedbi poznato da joj se posvuda proturječi.”

28:23

Tada su s njim odredili jedan dan i došli k njemu u stan u još većem broju. Njima je izlagao i svjedočio o kraljevstvu Božjem te ih od jutra do večeri uvjeravao o Isusu iz Mojsijeva zakona i iz Proroka.

28:24

I jedni su povjerovali onome što se govorilo, a drugi nisu povjerovali.

28:25

A kako su bili nesložni među sobom, razišli su se nakon što im je Pavao rekao jednu riječ: “Dobro je Duh Sveti po proroku Izaiji rekao našim očevima

28:26

govoreći: ʻIdi k tome narodu i kaži mu: Slušanjem ćete čuti, a nećete razumjeti; gledajući ćete vidjeti, a nećete uvidjeti.

28:27

Jer usalilo se srce ovog naroda te ušima svojim teško slušaju, i oči su svoje zatvorili, kako ne bi vidjeli očima svojim, i čuli ušima svojim, i da ne bi srcem svojim razumjeli i da se ne bi obratili, pa da ih ozdravim.ʼ ”

28:28

Tako neka vam bude znano da je spasenje Božje poslano Poganima, i oni će ga poslušati!”

28:29

I kad je on to rekao, Židovi su otišli uvelike raspravljajući među sobom.

28:30

A Pavao je stanovao pune dvije godine u svojoj unajmljenoj kući te je primao sve koji su dolazili k njemu,

28:31

propovijedajući kraljevstvo Božje i učeći ono što se odnosilo na Gospodina Isusu Kristu sa svim uvjerenjem, nesmetano.