Hebrejima

Poglavlje 5

5:1

Jer svaki veliki svećenik odabran između ljudi postavljen je za ljude, u odnosu prema Bogu, da prinosi i darove i žrtve za grijehe;

5:2

koji može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam obuhvaćen slabošću.

5:3

Zbog toga i treba, kako za narod, tako i za sebe, prinositi za grijehe.

5:4

I nitko sebi ne prisvaja tu čast, nego ga Bog poziva, kao što je i Arona.

5:5

Tako i Krist nije proslavio samoga sebe da bi postao Velikim svećenikom, nego ga je proslavio onaj koji mu je rekao: “Ti si Sin moj, ja sam te danas rodio”,

5:6

kao što i na drugome mjestu kaže: “Ti si zauvijek svećenik po redu Melkisedekovu.”

5:7

On je u danima tijela svojega snažnim vapajem i suzama molitve i prošnje prinosio onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bio je uslišan u onome čega se bojao;

5:8

premda je Sin, naučio se poslušnosti iz onoga što je pretrpio

5:9

te je, budući da je postigao savršenstvo, svima koji ga slušaju postao autor vječnoga spasenja,

5:10

od Boga prozvan Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.

5:11

O njemu mi imamo mnogo toga za reći, ali je teško riječima izložiti pošto ste mlitavi za slušanje.

5:12

Jer ste trebali nakon toliko vremena postati i učitelji, a vas ponovo treba netko učiti početnim načelima Božjih objava; i postali ste takvi da vam treba mlijeka, a ne tvrde hrane.

5:13

Jer tko je još na mlijeku, neiskusan je u riječi o pravednosti, jer je nejače.

5:14

A za zrele je tvrda hrana, za one koji imaju navikom izvježbana osjetila za razlučivanje i dobra i zla.