Ivan

Poglavlje 12

Pomazanje u Betaniji

12:1

Zatim je šest dana prije Pashe Isus došao u Betaniju gdje je bio Lazar, onaj koji je bio umro, koga je on uskrsnuo od mrtvih.

12:2

Ondje su mu pripremili večeru; i Marta je posluživala, a Lazar je bio jedan od onih koji su s njim bili pri jelu.

12:3

Tada je Marija uzela libru prave nardove, skupocjene pomasti, pomazala Isusu noge i svojom kosom obrisala njegove noge, te se kuća napunila mirisom pomasti.

12:4

Onda je jedan od njegovih učenika, Juda Iskariotski, Šimunov sin, koji će ga izdati, rekao:

12:5

“Zašto se ova pomast nije prodala za tristo dinara i to dalo siromasima? ”

12:6

A to nije rekao jer se brinuo za siromahe, nego jer je bio lopov i imao kesu i odnosio što se u nju stavljalo.

12:7

Nato je Isus rekao: “Pusti je! Sačuvala je to za dan moga ukopa.

12:8

Jer siromahe uvijek imate kraj sebe, a mene nemate uvijek.”

12:9

Tada je veliko mnoštvo Židova saznalo da je on ondje pa su došli, ne samo radi Isusa nego i da bi vidjeli Lazara koga je bio uskrsnuo od mrtvih.

12:10

Ali su se glavari svećenički posavjetovali da ubiju i Lazara,

12:11

jer su mnogi Židovi zbog njega odlazili i vjerovali u Isusa.

Kraljevski ulazak

u Jeruzalem

12:12

Sutradan je veliko mnoštvo što je došlo na svetkovinu, kad je čulo da Isus dolazi u Jeruzalem,

12:13

uzelo palmine grane te mu izašlo u susret i klicalo: “Hosana! ʻBlagoslovljen kralj Izraelov koji dolazi u ime Gospodnje!ʼ ”

12:14

A Isus je, kad je našao magarčića, sjeo na njega, kao što je zapisano:

12:15

“Ne boj se, kćeri sionska! Evo, kralj tvoj dolazi sjedeći na mladunčetu magaričinu!”

12:16

A njegovi učenici nisu to isprva razumjeli; ali kad je Isus bio proslavljen, onda su se sjetili da je to bilo o njemu zapisano i da su mu to učinili.

12:17

Svjedočilo je i mnoštvo koje je bilo s njim kad je Lazara pozvao iz groba i uskrsnuo ga od mrtvih.

12:18

Zbog toga mu je mnoštvo i pošlo u susret, jer je čulo da je on učinio to čudo.

12:19

Zato su farizeji govorili među sobom: “Zar ne shvaćate kako ništa ne postižete? Evo, svijet je otišao za njim!”

Grci traže Isusa

12:20

A među onima koji su došli na svetkovinu iskazati štovanje bilo je i nekih Grka.

12:21

Oni su tada pristupili k Filipu, koji je bio iz Betsaide galilejske, te ga zamolili govoreći: “Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.”

12:22

Filip je došao i rekao Andriji, a Andrija i Filip su dalje rekli Isusu.

12:23

A Isus je odgovorio rekavši im: “Došao je čas da se proslavi Sin čovječji.

12:24

Uistinu, uistinu, kažem vam, ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo. Ako li umre, donosi obilje ploda.

12:25

Tko voli svoj život, izgubit će ga; a tko mrzi svoj život na ovom svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

12:26

Ako tko meni služi, neka mene slijedi; i gdje sam ja, ondje će biti i moj sluga. Ako tko meni služi, njega će poštovati moj Otac.

12:27

Sad mi je duša uznemirena. I što reći? Oče, spasi me od ovoga časa? Ali sam zbog toga došao za ovaj čas.

12:28

Oče, proslavi ime svoje!” Uto je došao glas s neba govoreći: “Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!”

12:29

Stoga je narod, koji je ondje stajao i to čuo, rekao: “Zagrmjelo je!” Drugi su rekli: “Anđeo mu je progovorio!”

12:30

Isus je odgovorio i rekao: “Ovaj glas nije došao radi mene, nego radi vas.

12:31

Sada je sud ovome svijetu! Sada će knez ovoga svijeta biti izbačen!

12:32

A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.”

12:33

To je govorio naznačujući kakvom će smrću umrijeti.

12:34

Narod mu je odgovorio: “Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. A kako ti govoriš da Sin čovječji treba biti podignut? Tko je taj Sin čovječji? ”

12:35

Isus im je tada rekao: “Još je malo vremena svjetlo s vama. Hodite dok imate svjetlo, da vas tama ne osvoji! Jer tko hoda u tami, ne zna kamo ide.

12:36

Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da postanete djeca svjetla!” To je Isus izgovorio i otišao te se sakrio od njih.

Nevjera Židova

12:37

I premda je on pred njima učinio mnoga čudesa, ipak nisu u njega povjerovali,

12:38

da bi se ispunila riječ proroka Izaije koji je rekao: “Gospodine, tko li je povjerovao našoj poruci i kome li se objavila mišica Gospodnja?”

12:39

Zbog toga nisu mogli vjerovati, jer je Izaija još rekao:

12:40

“Zaslijepio im je oči i srce im otvrdnuo, da očima ne vide, i srcem ne razumiju i ne obrate se da ih ozdravim.”

12:41

To je Izaija izgovorio kad je vidio njegovu slavu i o njemu govorio.

12:42

Ipak su mnogi i od glavara povjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu ga priznavali da ne budu isključeni iz sinagoge.

12:43

Jer su hvalu ljudsku ljubili više nego hvalu Božju.

Vrhunac Isusovih tvrdnji

12:44

Isus je povikao i rekao: “Tko vjeruje u mene, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me je poslao.

12:45

I tko vidi mene, vidi onoga koji je mene poslao.

12:46

Ja sam došao na svijet kao svjetlo da nijedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami.

12:47

I sluša li tko moje riječi, a ne vjeruje, ja ga ne sudim, jer nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.

12:48

Tko mene odbacuje i ne prima mojih riječi, ima tko ga sudi. Riječ koju sam vam govorio, ona će mu suditi u posljednji dan.

12:49

Jer ja nisam govorio sâm od sebe, nego mi je Otac, koji me poslao, dao zapovijed što reći i što govoriti.

12:50

I znam da je zapovijed njegova život vječni. Sve što ja, dakle, govorim, onako govorim kako mi je Otac rekao.”