Izaija

Poglavlje 16

16:1

Pošaljite jaganjca vladaru zemlje, od Sele prema pustinji do gore kćeri sionske.

16:2

Jer će biti poput ptice lutalice otjerane s gnijezda; takva će kći moapska biti na arnonskim gazovima.

16:3

Vijećajte, izvršite sud; učinite da sjena tvoja usred podneva bude kao noć, sakrij prognanike, ne odaj lutalicu.

16:4

Neka moji prognanici kod tebe žive, Moabe, budi im skrovište od lica pljačkaša; jer iznuđivač je gotov, nestaje pljačkaša, tlačitelji su iskorijenjeni iz zemlje.

16:5

Tada će se milosrđem prijestolje utvrditi, i on će na njemu sjediti u istini, u šatoru Davidovu, sudeći i tražeći presudu te požurujući pravednost.

16:6

Čuli smo za oholost Moabovu, on je jako ohol; i za bahatost njegovu i oholost njegovu i za gnjev njegov. No laži njegove neće tako ostati.

16:7

Stoga će Moab jaukati za Moabom, svi će jaukati. Za temeljima Kirhareseta požalit ćete, zaista su razvaljeni.

16:8

Jer su polja hešbonska presahnula i loza Sibmina, gospodari Pogana oborili su vitice njezine; dopirale su sve do Jazera, vrludale su kroz pustinju, izdanci su se njezini ispružili, preko mora su prošli.

16:9

Stoga ću plačem jazerskim oplakivati lozu Sibmansku; natopit ću te suzama svojim, Hešbone i Eleale, jer razlijeva se klicanje za ljetnim plodovima tvojim i za žetvom tvojom.

16:10

I veselja će nestati, i radosti iz polja plodnih; i u vinogradima neće biti pjevanja ni klicanja više neće biti; gazitelji neće gaziti vino u tijescima svojim, zaustavit ću klicanja na njihovoj berbi grožđa.

16:11

Zato će utroba moja za Moabom kao harfa zvučati, a nutrina moja za Kirharesom.

16:12

I dogodit će se, kad se pokaže da se Moab izmorio na uzvišici, da će doći u svoje svetište pomoliti se, ali ništa neće uspjeti.

16:13

Ovo je riječ što je GOSPOD od tog vremena progovorio glede Moaba.

16:14

No sada je GOSPOD prozborio govoreći: “U tri godine, kao što su godine najamničke, pa će slava Moabova biti prezrena, sa svim onim velikim mnoštvom, a ostatak će biti vrlo malen i nemoćan.”