Izaija

Poglavlje 17

Proroštvo glede Damaska

17:1

Breme za Damask. “Gle, Damask će prestati biti gradom i postat će hrpom ruševina.

17:2

Gradovi Aroera su napušteni; bit će za stada, koja će u njima polijegati i nitko ih neće plašiti.

17:3

Nestat će i utvrda iz Efrajima i kraljevstvo iz Damaska i ostatka Sirije. Bit će kao slava sinova Izraelovih”, govori GOSPOD nad vojskama.

17:4

“I dogodit će se u onaj dan da će se slava Jakovljeva smanjiti i stanjit će se pretilina tijela njegova.

17:5

I bit će kao kad žetelac sabire žito i mišicom svojom žanje klasje; i bit će kao onaj što sabire klasje u Refaimskoj dolini.

17:6

Ali će se pabirci grožđa ostaviti u njoj, kao kad se otrese maslina: dvije ili tri uljike na vrhu najviših grana, četiri ili pet na njezinim krajnjim rodnim granama”, govori GOSPOD, Bog Izraelov.

17:7

U onaj dan čovjek će gledati na Stvoritelja svoga, i oči će njegove uvažavati Svetoga Izraelova.

17:8

I neće više gledati na žrtvenike, djelo ruku svojih, niti će uvažavati ono što su njegovi prsti načinili, ni gajeve ni kipove.

17:9

U onaj dan njegovi utvrđeni gradovi bit će kao napuštena grana i najviša grančica koju su napustili zbog sinova Izraelovih; i bit će pustoš.

17:10

Zato što si zaboravio Boga svog spasenja i nisi bio svjestan stijene snage svoje; stoga ćeš saditi mile biljke i presađivati ih s lozom tuđinskom.

17:11

Danju ćeš raditi da tvoja biljka uzraste, a ujutro će sjeme tvoje procvjetati; ali žetva će biti gomila u dan tuge i žalosti očajne.

17:12

Jao, mnoštvu naroda mnogih koji huče kako morâ huče, i šumoru narodâ što šumore kao šumor silnih voda!

17:13

Šumorit će narodi kao šumor mnogih voda, ali Bog će ih ukoriti te će pobjeći daleko i bit će gonjeni kao pljeva gorska na vjetru i kao vrtlog na vihoru.

17:14

A, gle, u predvečerje: nevolja; no prije jutra, nema ga. To je dio onih koji nas pljačkaju i ždrijeb onih koji nas kradu.