Izreke

Poglavlje 14

14:1

Svaka mudra žena gradi kuću svoju, a ludost je rukama svojim ruši.

14:2

Onaj tko hodi u čestitosti svojoj, boji se GOSPODA; a onaj tko krivuda na putevima svojim, prezire ga.

14:3

U luđakovim ustima je štap oholosti, a mudre čuvaju usne njihove.

14:4

Gdje nema volova, jasle su čiste; a obilan urod je od snage volove.

14:5

Vjerni svjedok ne laže, a lažan svjedok izgovara laži.

14:6

Podrugljivac traži mudrost, i ne nalazi je; a spoznaja je laka onome koji razumije.

14:7

Idi od nazočnosti čovjeka ludoga, pošto nećeš kod njega vidjeti usne koje govore znanje.

14:8

Mudrost razboritog je da razumije put svoj, a ludost ludih je prijevara.

14:9

Luđaci se ismijavaju grijehu, a među pravednima je naklonost.

14:10

Srce poznaje svoju vlastitu gorčinu, i tuđinac se ne miješa u radost njegovu.

14:11

Dom opakih bit će porušen, a šator čestitih će procvasti.

14:12

Neki se put čovjeku učini ispravan, a svršetak su mu putevi smrti.

14:13

Čak i u smijehu srce je tužno, i svršetak je takvog veselja tjeskoba.

14:14

Odmetnika će u srcu ispunjavati njegovi vlastiti putevi, a dobrog će čovjeka ispunjavati njegovi.

14:15

Priprost vjeruje svakoj riječi, a razborit dobro pogleda svoj odlazak.

14:16

Mudar se boji i kloni se zla, a lud bijesni i uvjeren je.

14:17

Onaj tko se brzo rasrdi, počinja ludost; a čovjek opakih namjera je omražen.

14:18

Priprosti baštine ludost, a razboriti su ovjenčani spoznajom.

14:19

Zli se klanjaju pred dobrima, a opaki pred vratima pravednikovim.

14:20

Siromah je mrzak čak i bližnjem svome, a bogataš ima mnogo prijatelja.

14:21

Onaj tko prezire bližnjega svojega, griješi; a onaj tko je milosrdan siromasima, on je sretan!

14:22

Zar ne griješe oni što zlo smišljaju? A milosrđe i istina bit će onima koji smišljaju dobro.

14:23

U svemu trudu ima dobitka, a govor usana vodi samo k neimaštini.

14:24

Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a ludost ludih je glupost.

14:25

Istiniti svjedok izbavlja duše, a prijevarni svjedok govori laži.

14:26

U strahu GOSPODNJEM je jako pouzdanje, i djeca njegova imat će utočište.

14:27

Strah GOSPODNJI je izvor života: odvraća od zamki smrti.

14:28

U mnoštvu naroda je kraljeva čast, a u nedostatku naroda knezu je propast.

14:29

Onaj tko je spor na gnjev, silne je razboritosti; a onaj tko je nagla duha, uzvisuje ludost.

14:30

Zdravo srce je život tijelu, a zavist je trulež u kostima.

14:31

Onaj tko tlači siromaha, sramoti Stvoritelja njegova; a onaj tko ga časti milosrdan je siromahu.

14:32

Opaki propada u zloći svojoj, a pravedniku je nada u smrti njegovoj.

14:33

Mudrost počiva u srcu razborita, a ono što je usred luđaka, poznato je.

14:34

Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota svakom narodu.

14:35

Kraljeva je naklonost prema mudrom slugi, a gnjev njegov je protiv onoga koji nanosi sramotu.