Jakovljeva

Poglavlje 1

Pozdrav

1:1

Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista, dvanaesterim plemenima u raseljeništvu, pozdrav.

Strpljivost u kušnji

1:2

Braćo moja, smatrajte svom radošću kad upadnete u različita iskušenja,

1:3

znajući da iskušavanje vaše vjere stvara strpljivost.

1:4

Ali neka ta strpljivost bude savršena na djelu, da biste bili savršeni i potpuni, ne oskudijevajući ničim.

1:5

Ako li kome od vas nedostaje mudrosti, neka je moli od Boga, koji svima daje velikodušno i ne predbacuje; i dat će mu se.

1:6

Ali neka moli u vjeri, ne kolebajući se ništa. Jer onaj koji se koleba nalik je morskom valu koji vjetar tjera i baca amo tamo.

1:7

Jer takav čovjek neka ne misli da će nešto primiti od Gospodina.

1:8

Neodlučan čovjek je nepostojan na svim svojim putevima.

1:9

Neka se brat niska položaja hvali svojim uzvišenjem,

1:10

a bogati svojim poniženjem; jer će proći kao cvijet trave.

1:11

Jer sunce izlazi sa svojom žegom i isušuje travu te cvijet njezin otpada, a ljepota lica njegova propada; tako će i bogati uvenuti na svojim putevima.

1:12

Blažen je čovjek koji podnosi iskušenja; jer kad bude iskušan, primit će vijenac života što ga je Gospodin obećao onima koji ga ljube.

1:13

Neka nitko kad je iskušavan, ne kaže: “Bog me iskušava!” Jer Bog ne može biti iskušavan zlom, niti on nikoga ne iskušava.

1:14

Nego svakoga iskušava vlastita požuda kad ga odvlači i mami.

1:15

Zatim požuda, kad zatrudni, rađa grijeh, a grijeh, kad je izvršen, rađa smrt.

1:16

Ne varajte se, braćo moja ljubljena!

1:17

Svako dobro darivanje i svaki savršen dar je odozgo i silazi od Oca svjetlosti kod koga nema promjene niti sjene zbog mijene.

1:18

Po svojoj volji rodio nas je riječju istine da budemo posebna vrsta prvine njegovih stvorenja.

Ponašanje pravih vjernika

1:19

Stoga, braćo moja ljubljena, neka svaki čovjek bude brz slušati, spor govoriti, spor na gnjev.

1:20

Jer gnjev čovjekov ne čini pravde Božje.

1:21

Zato odložite svu prljavštinu i preostalu zlobu i s krotkošću primite usađenu riječ koja je sposobna spasiti vaše duše.

1:22

Ali budite izvršitelji riječi, a ne samo slušatelji koji zavaravaju sami sebe.

1:23

Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, taj je nalik čovjeku koji svoje naravno lice promatra u ogledalu;

1:24

jer promotri se i ode, i odmah zaboravi kakav je bio.

1:25

Ali tko se zagleda u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, ne da bude zaboravan slušatelj, nego djelotvoran izvršitelj, taj će biti blažen u svojemu djelovanju.

1:26

Smatra li tko među vama da je pobožan, a ne zauzdava svoj jezik, nego vara srce svoje, isprazna mu je pobožnost!

1:27

Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: posjećivati siročad i udovice u njihovoj nevolji i čuvati se neokaljanim od svijeta.