Jeremija

Poglavlje 4

4:1

“Ako se hoćeš vratiti, Izraele”, govori GOSPOD, “k meni se vrati; i ako budeš pred mojim očima maknuo gnjusobe svoje, tada nećeš lutati.

4:2

I zaklinjat ćeš se: ‘Tako mi života GOSPODNJEG’, u istini, u prosudbi i u pravednosti. I narodi će se u njemu blagoslivljati, i u njemu se proslavljati.”

4:3

Jer ovako govori GOSPOD ljudima iz Jude i Jeruzalema: “Iskrčite sebi neobrađeno tlo i ne sijte među trnjem.

4:4

Obrežite se GOSPODU i skinite prepucije sa srca svojih, vi ljudi iz Jude i stanovnici Jeruzalema, da bijes moj ne izađe kao oganj i ne razgori se tako da ga nitko više ne može ugasiti zbog zlih djela vaših.”

Propast sa sjevera

4:5

Objavite u Judi i razglasite u Jeruzalemu, pa recite: “Zatrubite u trubu u zemlji; zavapite, saberite se pa recite: ‘Sakupite se, te pođimo u gradove utvrđene.’

4:6

Podignite stijeg prema Sionu. Povucite se, nemojte stati! Jer ja dovodim zlo sa sjevera i veliku propast.”

4:7

Lav se podiže iz svog gustiša, a zatornik Pogana je na putu svome, izlazi iz mjesta svoga da zemlju tvoju opustoši. I gradovi tvoji bit će porušeni bez ijednog stanovnika.

4:8

Zbog toga se pripašite kostrijeću, tugujte i jaučite, jer se žestoka srdžba GOSPODNJA nije odvratila od nas.

4:9

“I dogodit će se u onaj dan”, govori GOSPOD, “da će utrnuti srce kralja i srce knezova; i zapanjit će se svećenici, i proroci se začuditi.”

4:10

Tada sam ja rekao: “Ah, Gospodine BOŽE! Sigurno si teško prevario ovaj narod i Jeruzalem govoreći: ‘Imat ćete mir’, dok nam mač u dušu prodire.”

4:11

U to će se vrijeme govoriti narodu ovome i Jeruzalemu: “Suhi vjetar s uzvišica u pustinji puše prema kćeri naroda mojega, ne da vije niti da pročisti;

4:12

i to jaki vjetar s mjesta ovih doći će k meni. Sada ću ja i njima presuditi.”

4:13

“Gle, on se poput oblaka podiže, i kola njegova bit će poput vihora; konji su mu brži od orlova. Jao nama! Jer smo mi opljačkani!”

4:14

Jeruzaleme, operi srce svoje od opakosti, da bi mogao biti spašen. Kako dugo će tvoje isprazne misli u nutrini tvojoj noćiti?

4:15

Jer glas objavljuje od Dana, i nevolju razglašuje iz Efrajimova gorja.

4:16

Napomenite narodima; evo, objavite protiv Jeruzalema da dolaze stražari iz zemlje daleke i podižu glas svoj protiv gradova Judinih.

4:17

Kao čuvari polja oni su protiv nje unaokolo, zato što se protiv mene bunila”, govori GOSPOD.

4:18

“Put tvoj i djela tvoja to su ti dobavili. To je zloća tvoja, zato što je gorka, zato što ti do srca tvojega dopire!”

Bol nad pustoši Judinoj

4:19

Utrobo moja, utrobo moja! Bolno je u samom srcu mome! Srce moje lupa u meni, ne mogu šutjeti; zato što si čula, dušo moja, zvuk trube, uzbunu ratnu.

4:20

Propast za propašću je izvikana, jer je sva zemlja oplijenjena; odjednom su šatori moji oplijenjeni, i zavjese moje u trenutku.

4:21

Dokle ću stijeg gledati i slušati glas trube?

4:22

“Jer je narod moj bezuman, mene ne poznaje. Oni su djeca glupava i nemaju razbora, oni su mudri da čine zlo, ali činiti dobro ne znaju.”

4:23

Gledao sam zemlju, i evo, bila je bez oblika i prazna, i nebesa, a svjetlosti nisu imali.

4:24

Gledao sam planine, i evo, tresle su se, i sva su se brda lagano pomakla.

4:25

Gledao sam, i evo, nije bilo čovjeka, i sve su ptice nebeske pobjegle.

4:26

Gledao sam, i evo, plodno mjesto je bilo kao pustinja, i svi gradovi njezini bili su porušeni u nazočnosti GOSPODA, po žestokoj srdžbi njegovoj.

4:27

Jer ovako je GOSPOD rekao: “Sva će zemlja biti opustošena; ipak je neću potpuno dokončati.

4:28

Zbog toga će zemlja tugovati, i nebesa će gore pocrnjeti; zato što sam to rekao, to sam naumio, i neću se pokajati niti ću se od toga odvratiti.

4:29

Sav grad će bježati zbog buke konjanika i strijelaca. Ići će u gustiše i na stijene se penjati. Svaki će grad biti napušten i nitko u njemu neće prebivati.

4:30

A kad si ti oplijenjena, što ćeš učiniti? Makar se i grimizom zaodjeneš, makar se i zlatnim nakitom ukrasiš, makar i oči svoje bojanjem rascijepiš, uzalud se uljepšavaš. Ljubavnici tvoji preziru te, tražit će život tvoj.

4:31

Jer čuo sam glas kao u žene u trudovima i muke kao u one koja dijete prvi put rađa, glas kćeri sionske koja sebe oplakuje, koja pruža ruke svoje govoreći: ‘Jao meni sada! Jer duša mi je umorna zbog ubojica.’ ”