Jeremija

Poglavlje 6

Dolazeća propast za Jeruzalem

6:1

“Sakupite se, sinovi Benjaminovi, da pobjegnete isred Jeruzalema; i zatrubite u trubu u Tekoi i postavite znak ognja u Bethakeremu. Jer se sa sjevera zlo pojavljuje i propast velika.

6:2

Usporedio sam kćer sionsku sa zgodnom i finom ženom.

6:3

Pastiri sa stadima svojim k njoj će dolaziti; šatore svoje okolo nje će razapeti, svaki će napasati na svojem mjestu.

6:4

Pripremite se za rat protiv nje. Ustanite, da navalimo u podne. Jao nama! Jer dan prolazi, jer su se istegnule sjene večernje.

6:5

Ustanite, da navalimo noću pa da uništimo dvore njezine.”

6:6

Jer ovako govori GOSPOD nad vojskama: “Posijecite stabla i podignite nasip oko Jeruzalema. To je grad koji će biti pohođen; on je potpuno potlačen usred sebe.

6:7

Kako studenac šiklja vodu svoju, tako on šiklja svoju opakost. U njemu se čuje nasilje i pljačkanje, preda mnom su neprestano tuga i rane.

6:8

Uputi se, Jeruzaleme, da duša moja ne ode od tebe, da te ne opustošim, da postaneš zemlja nenastanjena.”

6:9

Ovako govori GOSPOD nad vojskama: “Oni će potpuno popabirčiti ostatak Izraelov kao lozu. Vrati ruku svoju kao berač u košare!”

6:10

Kome ću govoriti i koga opominjati da bi čuli? Gle, uho im je neobrezano i ne mogu čuti. Evo, riječ GOSPODNJA im je ruglo, ne uživaju u njoj.

6:11

Stoga sam ja pun bijesa GOSPODNJEG, umorio sam se susprežući se. “Izlit ću ga po djeci raštrkanoj i na skup mladića koji su zajedno. Jer će čak i čovjek i žena biti zahvaćeni, vremešnik s onim koji se nasitio dana.

6:12

A njihove kuće prenijet će se drugima, zajedno s poljima njihovim i ženama. Jer ću ja ispružiti ruku svoju na stanovnike ove zemlje”, govori GOSPOD.

6:13

“Jer od najmanjeg od njih pa do najvećeg od njih svatko je predan pohlepi; i od proroka pa sve do svećenika svatko postupa prijevarno.

6:14

I neznatno liječe ranu kćerke naroda mojega govoreći: ‘Mir! Mir!’, kada mira nema.

6:15

Jesu li se posramili kad su počinili gnjusobu? Ne, nisu se nimalo posramili niti su se zacrvenjeli. Stoga će popadati među one što padaju, srušit će se u vrijeme u koje ih pohodim”, govori GOSPOD.

6:16

Ovako govori GOSPOD: “Stanite na puteve i vidite; i upitajte za davne staze, koji je put dobar, pa njime hodite, i naći ćete spokoj dušama svojim. No oni su rekli: ‘Nećemo hoditi njime.’

6:17

Također sam vam i stražare postavio koji govore: ‘Slušajte glas trube.’ No oni su rekli: ‘Nećemo slušati.’

6:18

Stoga čujte, narodi, i znaj, zajednico što si među njima!

6:19

Čuj, zemljo! Evo, ja ću dovesti zlo na ovaj narod, baš plod njihovih namisli, zato što nisu slušali riječi moje, ni Zakon moj, nego su ga odbacili.

6:20

Zbog čega mi kâd dolazi iz Šebe i slatka trska iz zemlje daleke? Žrtve paljenice vaše nisu mi prihvatljive ni žrtve vaše nisu mi mile.”

6:21

Stoga ovako govori GOSPOD: “Evo, ja ću postaviti spoticala pred ovaj narod, i po njima će se očevi i sinovi zajedno spoticati. Propadat će susjed i prijatelj njegov.”

6:22

Ovako govori GOSPOD: “Evo, dolazi narod iz zemlje sjeverne, i narod veliki diže se s krajeva zemaljskih.

6:23

Nosit će luk i koplje, okrutni su oni i nemilosrdni. Glas njihov huči poput mora. I jašu na konjima, postrojeni u bojne redove kao ljudi za rat protiv tebe, kćeri sionska.”

6:24

Čuli smo glas o njima; ruke su naše klonule. Patnja nas je obuzela, i bol kao kod žene koje rađa.

6:25

Ne izlazite u polje i ne hodite putem, jer mač neprijateljev i strah su na svim stranama.

6:26

Kćeri naroda moga, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu; tuguj kao za jedincem, najgorkijom tužaljkom. Jer će odjednom doći pustošnik na nas.

6:27

“Postavio sam te za kulu i utvrdu među narodom mojim, da spoznaš i ispitaš put njihov.

6:28

Svi su oni teški buntovnici koji hode s klevetnicima. Oni su mjed i željezo, svi su oni pokvarenjaci.

6:29

Mjehovi su spaljeni, vatra je olovo proždrla; uzalud ljevač rastopljuje, jer se opaki ne daju izlučiti.

6:30

Ljudi će ih zvati ‘odbačeno srebro’, zato što ih je GOSPOD odbacio.”