Job

Poglavlje 16

Job odgovara

16:1

Nato je Job odgovorio i rekao:

16:2

“Naslušao sam se mnogo toga; svi ste vi jadni tješitelji!

16:3

Ima li kraja tim ispraznim riječima? Ili što te bodri da mi odgovaraš?

16:4

I ja bih također mogao kao i vi govoriti, da vam je duša na mjestu duše moje; i ja bih mogao gomilati riječi protiv vas i glavom svojom nad vama odmahivati.

16:5

No ja bih vas ustima svojim hrabrio, i mimikom usana svojih ublažio bih tugu vašu.

16:6

Premda govorim tuga se moja nije ublažila, a ako se suzdržavam, kako će mi to olakšati?

16:7

Ali sada me je iscrpio; opustošio si svo društvo moje.

16:8

I ispunio si me borama koje su svjedočanstvo protiv mene; i mršavost moja podiže se u meni noseći svjedočanstvo na licu mome.

16:9

Razdire me u gnjevu svome i mrzi me; škrguće na mene zubima svojim. Neprijatelj moj oštri oči svoje na meni.

16:10

Usta su svoja razjapili nada mnom, po obrazima su me pogrdno udarali, sakupili su se zajedno protiv mene.

16:11

Bog me je predao bezbožnicima, i izručio me u ruke opakih.

16:12

Bio sam u lagodnosti, no on me je zdrobio, i za šiju me je ščepao i razlomio te me postavio kao znak svoj.

16:13

Strijelci su me njegovi okružili, probada mi bubrege i ne štedi me, žuč moju na zemlju prosipa.

16:14

Slama me ranom na ranu, juriša na mene poput diva.

16:15

Sašio sam kostrijet nad kožom svojom i oskvrnuo sam rog svoj prašinom.

16:16

Lice se moje podbulo od plača i na vjeđama mojim sjena je smrti.

16:17

Jer nikakve nepravde na rukama mojim nema, i molitva je moja čista.

16:18

Zemljo, krvi moje nemoj prekriti i neka za vapaj moj nema mjesta.

16:19

I sada, gle, na nebu je moj svjedok, i u visini je moj spis.

16:20

Prijatelji moji izruguju me; no oči moje suze liju k Bogu.

16:21

O da netko zastupa čovjeka kod Boga, kao što čovjek zastupa svoga bližnjega.

16:22

Kada nekoliko godina prođe, onda ću otići putem s kojega povratka nema.