Job

Poglavlje 41

41:1

Možeš li levijatana izvući udicom? Ili mu jezik užetom spustiti?

41:2

Možeš li udicu u nozdrve njegove provući? Ili mu probušiti čeljust bodljom?

41:3

Hoće li ti uputiti mnoge molbe? Hoće li ti izgovoriti nježne riječi?

41:4

Hoće li s tobom sklopiti savez? Hoćeš li ga uzeti za slugu zauvijek?

41:5

Hoćeš li se igrati s njim kao s pticom? Ili zar ćeš ga vezati za svoje djevojke?

41:6

Zar će za njega drugovi prirediti gozbu? Zar će ga razdijeliti među trgovce?

41:7

Možeš li mu kožu napuniti bodljikavim željezom ili mu glavu probosti ostima?

41:8

Stavi ruku svoju na njega, sjeti se bitke, nikad to više nećeš učiniti.

41:9

Evo, nada da se njega uhvati je uzaludna; zar neće netko biti oboren čak i od pogleda na njega?

41:10

Nitko nije tako vatren da njega razdraži. Tko je onda u stanju stati pred mene?

41:11

Tko me je predusreo da mu trebam uzvratiti? Što god je pod čitavim nebom, moje je.

41:12

Neću prikriti udove njegove, ni snagu njegovu, ni njegovu ljepotu stasa.

41:13

Tko može raskriti lice odjeće njegove? Ili tko može doći k njemu dvostrukom uzdom svojom?

41:14

Tko može otvoriti vrata lica njegova? Zubi su mu strašni sve naokolo.

41:15

Ljuske njegove su mu ponos, zbijene kao čvrstim pečatom.

41:16

Jedna je tako blizu drugoj da ni zrak ne može ući između njih.

41:17

Slijepljene su jedna uz drugu, drže se zajedno da se ni razdvojiti ne mogu.

41:18

Kihanjem svojim svjetlošću zasjaji, a oči su mu poput vjeđa jutarnjih.

41:19

Iz usta mu izlaze buktinje, i iskaču iskre ognjene.

41:20

Iz nozdrva mu izbija dim, kao iz kipućeg lonca ili kotla.

41:21

Dah njegov pali ugljevlje, i plamen mu iz usta izlazi.

41:22

U vratu mu stoji snaga, i tuga se u radost pred njim okreće.

41:23

Pregibi tijela njegova srasli su, ukrutili su se, ne mogu se micati.

41:24

Srce mu je čvrsto kao kamen, da, tako tvrdo kao jedan komad donjeg mlinskog kamena.

41:25

Kad se podiže, moćnici se boje; zbog izranjanja oni se čiste.

41:26

Mač koji se na njega polaže ne može ga zadržati; ni koplje, strelica, niti oklop.

41:27

On željezo smatra slamom, a mjed trulim drvetom.

41:28

Strijela ga neće nagnati u bijeg, kamenovi s praćke postaju strnjika kod njega.

41:29

Strelice se računaju kao strnjika; on se smije i na mahanje koplja.

41:30

Oštro kamenje je pod njim, raznosi ono što je oštro po blatu.

41:31

Navodi dubinu da vrije kao u loncu i čini da je more kao lonac pomasti.

41:32

Čini da staza svijetli za njim, netko bi pomislio da je bezdan posijedio.

41:33

Na zemlji nema nešto njemu slično, načinjen je da bude bez straha.

41:34

Gleda na sve što je visoko, on je kralj nad svim sinovima oholosti.”