Jona

Poglavlje 4

Jonina srdžba i GOSPODNJA samilost

4:1

No to se Joni jako zamjerilo i bio je jako ljut.

4:2

I pomolio se GOSPODU i rekao: “Molim te GOSPODE, nisu li to bile moje besjede dok sam još bio u svojoj zemlji? Zato sam prije pobjegao u Taršiš; jer sam znao da si ti milostiv Bog i milosrdan, spor na srdžbu i bogat dobrotom i da se zbog zla pokaješ.

4:3

Stoga sada, GOSPODE, uzmi moj život od mene, zaklinjem te, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.”

4:4

Tada je GOSPOD rekao: “Je li dobro da se ljutiš?”

4:5

Nato je Jona izašao iz grada i sjeo na istočnoj strani grada; i ondje si je načinio sjenicu i sjeo pod njom u hlad tako da može vidjeti što će biti od grada.

4:6

A GOSPOD Bog je pripremio tikvu te učinio da izraste nad Jonom i da mu bude sjena nad glavom te da ga izbavi od jada. Tako je Jona bio izuzetno veseo zbog tikve.

4:7

Ali sljedećeg dana kad je osvanulo jutro, Bog je pripremio crva i on je uništio tikvu pa je usahnula.

4:8

I dogodilo se, kad je svanulo sunce, da je Bog pripremio žestok istočni vjetar; i sunce je udaralo na glavu Joninu tako da je klonuo i u sebi poželio umrijeti pa je rekao: “Bolje mi je umrijeti nego živjeti.”

4:9

Nato je Bog rekao Joni: “Je li dobro da se ljutiš zbog tikve?” A on je rekao: “Dobro je da se ljutim, čak i do smrti.”

4:10

Tada je GOSPOD rekao: “Ti si se sažalio nad tikvom zbog koje se nisi trudio, niti učinio da ona naraste; izniknula je u jednoj noći i propala u jednoj noći.

4:11

A nisam li ja trebao poštedjeti Ninivu, taj grad veliki, u kojem ima više od stotinu i dvadeset tisuća osoba koji ne znaju razlikovati između svoje desnice i svoje ljevice, i uz to mnogo stoke?”

---

---