Marko

Poglavlje 2

Ozdravljenje uzetoga

2:1

A nakon nekoliko dana opet je ušao u Kapernaum. I pročulo se da je u kući.

2:2

I odmah su se okupili mnogi, tako da više nije bilo mjesta za sve pred vratima, i on im je propovijedao Riječ.

2:3

Tada su došli k njemu noseći uzetoga; nosila su ga četvorica.

2:4

I kako mu se zbog mnoštva nisu mogli približiti, raskrili su krov na mjestu gdje je bio; i pošto su ga prokopali, spustili su postelju na kojoj je uzeti ležao.

2:5

Kad je Isus vidio njihovu vjeru, rekao je uzetome: “Sine, opraštaju ti se grijesi!”

2:6

A ondje su sjedili neki pismoznanci i promišljali u svojim srcima:

2:7

“Zašto ovaj govori takve hule? Tko može opraštati grijehe osim Boga jedinoga?”

2:8

I odmah, pošto je Isus prozreo svojim duhom da tako promišljaju u sebi, rekao im je: “Zašto promišljate to u svojim srcima?

2:9

Što je lakše reći uzetome: ʻOpraštaju ti se grijesiʼ, ili reći: ʻUstani, i uzmi svoju postelju i hodajʼ?

2:10

Ali tako da biste znali da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe”, (govori uzetome)

2:11

“Tebi kažem! Ustani, i uzmi svoju postelju i idi svojoj kući!”

2:12

I odmah je ustao, uzeo svoju postelju i izašao pred svima, tako da su svi bili zadivljeni i slavili Boga govoreći: “Nikada takvo što nismo vidjeli!”

Isus poziva Levija

2:13

Zatim je ponovo izašao k moru, i sve ono mnoštvo dolazilo je k njemu, pa ih je poučavao.

2:14

I prolazeći, ugledao je Levija sina Alfejeva gdje sjedi u poreznom uredu te mu rekao: “Slijedi me!” I on je ustao te ga počeo slijediti.

2:15

I dogodilo se da su s Isusom i njegovim učenicima, dok je Isus bio pri jelu u njegovoj kući, sjedili i mnogi poreznici i grešnici; doista ih je bilo mnogo i slijedili su ga.

2:16

A kad su ga pismoznanci i farizeji vidjeli kako jede s poreznicima i grešnicima, rekli su njegovim učenicima: “Kako to da on jede i pije s poreznicima i grešnicima?”

2:17

Kad je Isus to čuo, rekao im je: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”

Pitanje o postu

2:18

A učenici su Ivanovi i farizejski običavali postiti, pa su došli k njemu i pitali: “Zašto učenici Ivanovi i farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?”

2:19

Nato im je Isus rekao: “Mogu li djeca u svadbenoj odaji postiti dok je mladenac s njima? Sve dok imaju mladenca uz sebe, ne mogu postiti.

2:20

Ali, doći će dani kad će se mladenac uzeti od njih, i tada će u one dane postiti.

2:21

I nitko ne prišiva zakrpu od novog platna na staru odjeću; inače nova zakrpa razvuče staru pa nastane još gori raspor.

2:22

I nitko ne ulijeva mlado vino u stare mjehove; inače mlado vino raspukne mjehove i vino se prolije te mjehovi propadnu. Nego se mlado vino mora ulijevati u nove mjehove!”

Trganje klasja na Šabat

2:23

I dogodilo se da je on na Šabat prolazio kroz žitna polja, a njegovi su učenici počeli putem trgati klasje.

2:24

A farizeji su mu rekli: “Gle, zašto na Šabat čine što nije zakonom dopušteno?”

2:25

Nato im je on rekao: “Niste li nikada čitali što je učinio David kad je bio u potrebi te ogladnio, on i oni koji su bili s njim?

2:26

Kako je u dane Abijatara, velikog svećenika, ušao u kuću Božju i pojeo prinesene kruhove koje nije zakonom dopušteno jesti, osim svećenicima, te dao i onima koji su bili s njim?”

2:27

Tada im je rekao: “Šabat je stvoren radi čovjeka, a ne čovjek radi Šabata.

2:28

Zato je Sin čovječji gospodar i Šabata.”