Marko

Poglavlje 4

Usporedba o sijaču

4:1

Zatim je ponovo počeo poučavati pokraj mora. I pred njim se skupilo veliko mnoštvo, tako da je ušao u lađu i sjeo, na moru, a sve je ono mnoštvo bilo uz more na kopnu.

4:2

Tada ih je poučavao mnogočemu u usporedbama i u svome im nauku govorio:

4:3

“Poslušajte! Gle, izađe sijač sijati.

4:4

I dogodilo se, dok je sijao, da je poneko sjeme palo pokraj puta, te su došle ptice nebeske i pozobale ga.

4:5

A drugo je palo na kamenito tlo, gdje nije imalo mnogo zemlje, i odmah je izniknulo jer nije imalo duboke zemlje.

4:6

Ali kad se sunce podiglo, izgorjelo je i, jer nije imalo korijena, osušilo se.

4:7

A drugo je palo među trnje, i trnje je naraslo i ugušilo ga, pa nije donijelo plod.

4:8

A drugo je palo na dobru zemlju i donijelo plod; poraslo je i umnožilo se te urodilo: neko tridesetostruko, a neko šezdesetostruko, a neko stostruko.”

4:9

Onda im je rekao: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”

4:10

A kad je bio sâm, oni koji su bili oko njega s dvanaestoricom upitali su ga o toj usporedbi.

4:11

I on im je odgovorio: “Vama je dano znati otajstvo Božjeg kraljevstva, ali onima koji su vani sve biva u usporedbama:

4:12

da gledajući vide, a ne uvide; i slušajući čuju, a ne razumiju; da se ne obrate i grijesi im se ne oproste.”

4:13

Tada im je rekao: “Zar ne shvaćate ovu usporedbu? Kako ćete onda razumjeti sve ostale usporedbe?

4:14

Sijač sije Riječ;

4:15

a ovo su oni pokraj puta, gdje je Riječ posijana; a kad oni čuju, odmah dolazi Sotona i otima Riječ što je posijana u njihovim srcima.

4:16

A ovi su kao oni koji su posijani na kamenitom tlu; koji, kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime,

4:17

ali nemaju u sebi korijena, nego traju samo neko vrijeme; zatim, kad nastane nevolja ili progonstvo radi Riječi, odmah se sablazne.

4:18

A ovi koji su među trnje posijani slušaju Riječ,

4:19

ali brige ovog svijeta, i prevarljivost bogatstva, i požude za svime ostalim ulaze, uguše Riječ te postaje besplodna.

4:20

A ovi posijani na dobru zemlju jesu oni koji slušaju Riječ i prihvaćaju je te rađaju plod: neki tridesetostruko, neki šezdesetostruko, a neki stostruko.”

Usporedba o kraljevstvu

4:21

Onda im je rekao: “Donosi li se svijeća da bi se stavila pod mjericu ili pod postelju, a ne da bi se stavila na svijećnjak?

4:22

Jer nema ništa skriveno što se ne bi očitovalo, niti je što bilo tajno osim da bi izašlo na vidjelo.

4:23

Ako tko ima uši da čuje, neka čuje!”

4:24

I rekao im je: “Pazite što slušate! Mjerom kojom mjerite vama će se mjeriti, i vama koji slušate, nadodat će se.

4:25

Jer tko ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima.”

4:26

I govorio je: “Takvo je kraljevstvo Božje, kao kad čovjek baci sjeme u zemlju;

4:27

i spava pa ustaje, noću i danju, a sjeme klija i raste, ni sâm ne zna kako;

4:28

jer zemlja sama po sebi rađa plod: prvo stabljiku, zatim klas, potom puno zrno u klasu.

4:29

A kad plod sazrije, odmah postavlja srp, jer je stigla žetva.”

4:30

I govorio je: “Čemu sliči kraljevstvo Božje? Ili s kojom ćemo ga usporedbom usporediti?

4:31

Ono je kao zrno gorušice koje je, kad se posije u zemlju, manje od svega sjemenja što je na zemlji;

4:32

ali kad je posijano, naraste i postaje veće od svega bilja te potjera velike grane, tako da se ptice nebeske mogu gnijezditi pod sjenom njegovom.”

4:33

I mnogim takvim usporedbama govorio im je Riječ, koliko su mogli slušati,

4:34

i bez usporedbe nije im govorio; a nasamo je svojim učenicima sve protumačio.

Stišavanje oluje

4:35

A istog im je dana, kad se večer spustila, rekao: “Prijeđimo na drugu stranu!”

4:36

I kad su raspustili mnoštvo, poveli su ga sa sobom kako je već bio u lađi. A bilo je ondje s njime i drugih lađica.

4:37

Onda se podigao silan olujni vjetar, i valovi su udarali u lađu, tako da se već napunila.

4:38

A on je bio na krmi i spavao na jastuku. Tada su ga probudili i rekli mu: “Učitelju! Zar ti ne mariš što ginemo?”

4:39

I on je ustao, ukorio vjetar i rekao moru: “Utihni! Smiri se!” I vjetar je prestao pa je nastala velika tišina.

4:40

Onda im je rekao: “Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vjere?”

4:41

I jako su se preplašili te govorili jedan drugome: “Kakav je to čovjek da mu se čak i vjetar i more pokoravaju?”