Marko

Poglavlje 6

Isus odbačen u svome zavičaju

6:1

Zatim je izašao odande i došao u svoj zavičaj; a njegovi su ga učenici slijedili.

6:2

A kad je došao Šabat, počeo je poučavati u sinagogi. I mnogi koji su ga slušali bili su zapanjeni govoreći: “Odakle to ovome? I kakva li mu je mudrost dana, da se i takva silna djela događaju po njegovim rukama?

6:3

Nije li ovo tesar, sin Marijin, brat Jakovljev, i Josijin i Judin i Šimunov? Nisu li mu i sestre ovdje među nama?” I sablažnjavali su se o njega.

6:4

A Isus im je rekao: “Prorok nije bez časti, osim u svom zavičaju i među svojom rodbinom i u svojoj kući.

6:5

I nije mogao ondje učiniti nijedno silno djelo, osim što je na nekoliko bolesnika položio ruke i ozdravio ih.

6:6

I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je okolnim selima poučavajući.

Poslanje dvanaestorice

6:7

Tada je pozvao dvanaestoricu i počeo ih slati dvojicu po dvojicu te im dao vlast nad nečistim duhovima.

6:8

I zapovjedio im je da ne uzimaju na put ništa, već samo štap: ni torbe, ni kruha, ni novca u novčaniku,

6:9

nego neka obuju sandale; i neka ne nose dvije košulje.

6:10

Onda im je rekao: “U koju god kuću uđete, ostanite ondje sve dok odande ne odete.

6:11

A oni koji vas ne prime i ne slušaju, kad odlazite odande, otresite prašinu ispod svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih. Uistinu vam kažem, podnošljivije će biti Sodomi i Gomori u Dan suda nego li tome gradu.”

6:12

Zatim su otišli i propovijedali da se ljudi trebaju pokajati.

6:13

I mnoge su đavle izgonili, i mnoge bolesne mazali uljem i ozdravljali ih.

Pogubljenje Ivana Krstitelja

6:14

I kralj Herod je čuo o njemu, jer mu se ime razglasilo, pa je rekao: “To je Ivan Krstitelj, uskrsnuo je od mrtvih i zbog toga se silna djela očituju po njemu.”

6:15

Jedni su rekli: “To je Ilija!”, a drugi su rekli: “To je prorok, ili kao jedan od proroka!”

6:16

A kad je Herod to čuo, rekao je: “To je Ivan kome sam ja odrubio glavu. On je uskrsnuo od mrtvih.”

6:17

Jer je sâm Herod poslao uhititi Ivana te ga svezao u tamnici zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer se njome oženio.

6:18

Jer je Ivan rekao Herodu: “Nije ti zakonom dopušteno imati ženu brata svojega!”

6:19

Zato je Herodijada bila u zavadi s njim i htjela ga ubiti, ali nije mogla

6:20

jer se Herod bojao Ivana, znajući da je on čovjek pravedan i svet, pa ga je čuvao; a kad je slušao njega, on je činio mnogo toga, i slušao ga je rado.

6:21

I došao je pogodan dan kad je Herod za svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, visokim zapovjednicima i najuglednijima u Galileji.

6:22

Tada je kći spomenute Herodijade ušla i plesala i ugodila Herodu i onima koji su sjedili s njim. Kralj je rekao djevojci: “Zamoli od mene što god zaželiš i dat ću ti!”

6:23

I zakleo joj se: “Što god me zamoliš dat ću ti, sve i do pola moga kraljevstva.”

6:24

A ona je izašla i upitala svoju majku: “Što da zamolim?” A ona je odgovorila: “Glavu Ivana Krstitelja!”

6:25

I odmah je žurno ušla kralju i zamolila govoreći: “Želim da mi trenutno daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!”

6:26

I kralj se jako ražalostio, ali zbog zakletve i onih koji su sjedili s njim, nije ju htio odbiti.

6:27

I odmah je poslao krvnika, te zapovjedio da se donese njegova glava. I ovaj je otišao i odrubio mu glavu u tamnici

6:28

te donio njegovu glavu na pladnju i dao je djevojci, a djevojka ju je dala svojoj majci.

6:29

A kad su to čuli njegovi učenici, došli su i uzeli njegovo mrtvo tijelo te ga položili u grob.

Isus hrani pet tisuća ljudi

6:30

Tada su se apostoli skupili kod Isusa i obavijestili ga o svemu: i što su učinili i što su poučavali.

6:31

A on im je rekao: “Pođite vi sami u osamu, na pusto mjesto, i otpočinite malo!” Jer su mnogi dolazili i odlazili pa više nisu imali vremena ni jesti.

6:32

I otplovili su lađom na pusto mjesto, nasamo.

6:33

A ljudi su ih vidjeli gdje odlaze, i mnogi su ga prepoznali, pa su pješice iz svih gradova pohrlili onamo, te ih pretekli i skupili se kod njega.

6:34

A kad je Isus izašao, ugledao je mnogo ljudi te se sažalio nad njima, jer su bili kao ovce bez pastira; i počeo ih je poučavati mnogočemu.

6:35

A kad je već bio kasni sat, prišli su mu učenici i rekli: “Pusto je mjesto i već je kasni sat.

6:36

Raspusti ih neka pođu u okolne zaseoke i sela te kupe sebi kruha, jer nemaju što jesti.”

6:37

On im je odgovorio rekavši: “Dajte im vi jesti!” A oni su ga upitali: “Da idemo kupiti kruha za dvjesto dinara i damo im jesti?”

6:38

A on im je rekao: “Koliko kruhova imate? Idite i vidite!” A kad su doznali, rekli su: “Pet, i dvije ribe.”

6:39

Onda im je zapovjedio da sve, po skupinama, posjednu na zelenu travu.

6:40

I posjedali su u redove po sto i po pedeset.

6:41

A kad je uzeo pet kruhova i one dvije ribe, pogledao je u nebo, blagoslovio i razlomio kruhove te dao svojim učenicima da stave pred njih. I one dvije ribe je razdijelio svima.

6:42

I svi su jeli i nasitili se.

6:43

I nakupili su dvanaest punih košara ulomaka; a tako i od riba.

6:44

A onih što su jeli od kruhova bilo je oko pet tisuća muškaraca.

Isus hoda po vodi

6:45

I odmah je primorao svoje učenike da uđu u lađu i odu naprijed na drugu stranu prema Betsaidi, dok je on raspuštao narod.

6:46

I pošto ih je raspustio, otišao je na goru moliti.

6:47

A kad se spustila večer, lađa je bila nasred mora, a on sâm na kopnu.

6:48

I vidio ih je kako se muče veslajući, jer im je bio protivan vjetar, te je oko četvrte noćne straže došao k njima hodajući po moru. I htio ih je mimoići,

6:49

a oni, kad su ga vidjeli gdje hoda po moru, pomislili su da je duh te počeli vikati;

6:50

jer su ga svi vidjeli i uznemirili se. A on im je odmah progovorio te rekao: “Raspoložite se, ja sam! Ne bojte se!”

6:51

Zatim se popeo k njima u lađu, i vjetar je utihnuo. A oni su se jako, preko mjere, u sebi zadivili i začudili;

6:52

jer nisu razmotrili čudo s kruhovima, nego su im srca bila otvrdnuta.

6:53

A kad su prešli na drugu stranu, došli su u zemlju Genezareta i pristali uz obalu.

6:54

I čim su izašli iz lađe, odmah su ga prepoznali,

6:55

te su pretrčali sav onaj kraj i počeli donositi na posteljama bolesnike tamo gdje su čuli da je on.

6:56

I kamo god bi ulazio u sela, ili gradove, ili zaseoke, po ulicama su postavljali bolesnike i zaklinjali ga da se dotaknu makar samo ruba njegove odjeće. I koji su ga dotaknuli, ozdravili su.