Marko

Poglavlje 7

Što onečišćuje čovjeka

7:1

Zatim su se skupili kod njega farizeji i neki od pismoznanaca koji su došli iz Jeruzalema,

7:2

i kad su vidjeli neke od njegovih učenika gdje jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku, okrivili su ih.

7:3

Jer farizeji i svi Židovi ne jedu ništa ako prije ne operu ruke, držeći se predaje starih.

7:4

I s tržnice ne jedu ako se ne operu. I još je mnogo drugoga što su prihvatili te drže: pranje čaša, i lonaca, mjedenog posuđa i stolova.

7:5

Tada su ga farizeji i pismoznanci upitali: “Zašto se tvoji učenici ne ponašaju po predaji starih, nego jedu kruh neopranih ruku?”

7:6

On je odgovorio rekavši im: “Dobro je prorokovao Izaija o vama, licemjeri; kao što je zapisano: ʻOvaj me narod usnama poštuje, a srce je njihovo daleko od mene.

7:7

Ali me uzalud štuju poučavajući kao nauke zapovijedi ljudske.ʼ

7:8

Jer ste ostavili zapovijed Božju, držite predaju ljudsku: pranje lonaca i čaša, i mnogo drugog tomu sličnog činite.”

7:9

Onda im je rekao: “Lijepo! Odbacujete zapovijed Božju da biste sačuvali vlastitu predaju.

7:10

Jer je Mojsije govorio: ʻPoštuj oca svoga i majku svoju!ʼ i: ʻTko prokune oca ili majku, neka skonča smrću!ʼ

7:11

Ali vi govorite: ʻAko čovjek kaže ocu ili majci: Ono što bi ti od mene moglo koristiti, korban je, to jest dar, tada je slobodan.ʼ

7:12

I ništa mu više ne dopuštate učiniti za svoga oca ili svoju majku,

7:13

ukidajući Riječ Božju svojom predajom koju ste vi predali. I mnogo tomu sličnog činite.”

7:14

I kad je dozvao sve te ljude k sebi, govorio im je: “Poslušajte me svi i shvatite!

7:15

Nema ništa izvan čovjeka što bi ga, ulazeći u njega, moglo onečistiti, nego što iz njega izlazi, ono onečišćuje čovjeka.

7:16

Ako tko ima uši da čuje, neka čuje!”

7:17

A kad je od naroda otišao i ušao u kuću, njegovi su ga učenici upitali u vezi te usporedbe.

7:18

Tada im je rekao: “Zar ste i vi tako nerazumni? Ne uviđate li da sve što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti,

7:19

jer mu ne ulazi u njegovo srce nego u trbuh i odlazi u zahod, čisteći tako sva jela?”

7:20

Onda je rekao: “Ono što izlazi iz čovjeka, to onečišćuje čovjeka.

7:21

Jer iznutra, iz ljudskog srca, izlaze zle misli, preljubi, bludništva, ubojstva,

7:22

krađe, pohlepa, opakost, prijevara, razuzdanost, zlo oko, hula, oholost, ludost.

7:23

Sva ova zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.”

Vjera jedne Grkinje

7:24

Zatim je ustao i otišao odande na granice Tira i Sidona, te ušao u neku kuću; nije želio da to netko sazna, ali se nije mogao sakriti,

7:25

jer je neka žena, čija je kćerkica imala nečistog duha, čula za njega i došla te pala pred njegove noge.

7:26

Ta je žena bila Grkinja, Sirofeničanka rodom; i zaklinjala ga je da istjera đavla iz njezine kćeri.

7:27

Ali joj je Isus rekao: “Pusti najprije da se nasite djeca; jer nije dolično uzeti kruh djeci i baciti ga psićima!”

7:28

A ona je odgovorila i rekla mu: “Da, Gospodine, ali i psići pod stolom jedu od dječjih mrvica.”

7:29

Nato joj je rekao: “Zbog te riječi idi, izašao je đavao iz tvoje kćeri!”

7:30

A kad je došla svojoj kući, našla je da je đavao izašao, a njezina je kći ležala na postelji.

Ozdravljenje gluhog mucavca

7:31

Onda je ponovo otišao iz krajeva Tira i Sidona te došao do Galilejskog mora, usred krajeva Dekapola.

7:32

I doveli su mu jednog gluhog mucavca i zamolili ga da stavi na njega ruku.

7:33

A on ga je iz mnoštva uzeo nasamo, stavio svoje prste u njegove uši te pljunuo i dotaknuo se njegova jezika.

7:34

I kad je pogledao u nebo, uzdahnuo je te mu rekao: “Effatha!”, to jest: “Otvori se!”

7:35

I odmah su mu se otvorile uši i razriješila se sveza njegovog jezika, te je pravilno govorio.

7:36

I naložio im je da nikome ne govore; ali što im je više nalagao, oni su to još više razglašavali

7:37

i bili preko mjere zapanjeni govoreći: “Sve je dobro učinio! Daje gluhima čuti i nijemima da govore!”