Ponovljeni zakon

Poglavlje 32

32:1

“Prignite uha, nebesa, ja ću govoriti; čuj, zemljo, riječi usta mojih!

32:2

Nauk će moj dažditi poput kiše, kao rosa riječ moja će padati, kao kišica po mladom bilju, kao pljusak po travi!

32:3

Zato što ću objaviti ime GOSPODNJE, pripišite veličinu Bogu našemu!

32:4

On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer su sudovi čestiti svi putevi njegovi. Bog je istinski i bez nepravde, pravedan i pravičan je on.

32:5

Oni su se iskvarili, njihova ljaga nije ljaga sinova njegovih: oni su naraštaj izopačen i iskrivljen.

32:6

Zar tako uzvraćaš GOSPODU, narode ludi i nerazumni? Nije li on tvoj Otac koji te je kupio? Nije li te on stvorio i utvrdio te?

32:7

Spomeni se davnih dana, promotri godine kroz mnoge naraštaje. Pitaj oca svoga, i pokazat će ti; starješine svoje i reći će ti.

32:8

Kad je Svevišnji dijelio narodima baštinu njihovu, kad je razdvajao sinove Adamove, postavio je međe narodima prema broju sinova Izraelovih.

32:9

Jer je GOSPODNJI dio narod njegov, Jakov je žrijeb baštine njegove.

32:10

U zemlji pustinjskoj on ga je našao, u pustoši urlajuće pustinje. Vodio ga je unaokolo, upućivao ga i čuvao kao zjenicu oka svoga.

32:11

Poput orla što bdije nad gnijezdom svojim, lebdi nad svojim mladima, širi krila svoja, uzima ih i nosi ih na krilima svojim,

32:12

tako je GOSPOD sâm njega vodio, i tuđeg boga nije bilo s njim.

32:13

Dao mu je da zajaše po visovima zemaljskim, da se najede urodom poljskim, dao mu je da siše med iz stijene i ulje iz kremene stijene,

32:14

kravlji maslac i ovčje mlijeko s pretilinom janjećom, leglo ovnova bašanskih i jaraca, s pretilinom žitnih bubrega, i ti si pio čistu grožđevu krv.

32:15

Ali se Ješurun ugojio i uzritao. Ugojio si se, utovio se i prekrio se salom. Tada je napustio Boga koji ga je stvorio i obeščastio Stijenu svoga spasenja.

32:16

Tuđim bogovima izazivali su ga na ljubomoru, gnjusobama su ga izazvali na srdžbu.

32:17

Žrtvovali su đavlima, a ne Bogu, bogovima koje nisu poznavali; novim bogovima koji su došli nedavno kojih se očevi vaši nisu bojali.

32:18

Na Stijenu koja te je rodila, ne obazireš se, i zaboravio si Boga koji te je oblikovao!

32:19

I kad je GOSPOD to vidio, počeo ih se gnušati, jer su ga izazivali sinovi njegovi i kćeri njegove.

32:20

I rekao je: ‘Lice ću svoje sakriti od njih i vidjet ću kakav će im kraj biti. Jer su oni naraštaj prkosan, sinovi u kojima nema vjere.

32:21

Oni su me potaknuli na ljubomoru onime što nije Bog, izazvali su me na srdžbu ispraznostima svojim; i ja ću njih na ljubomoru potaknuti, onima koji nisu narod, izazivat ću ih na srdžbu glupim nekim narodom!

32:22

Jer u srdžbi mojoj oganj je planuo i gorjet će do najdubljeg pakla; i proždrijet će zemlju i urod njezin, i spalit će temelje gora.

32:23

Svalit ću zloće na njih, i na njih ću svoje strijele potrošiti.

32:24

Gladi će ih spaliti, a ognjica i gorke propasti proždrijeti. I poslat ću na njih i zub zvjeradi s otrovom zmija što gmižu prahom.

32:25

Mač izvana, a strava iznutra, uništavat će i mladiće i djevice, isto tako dojenčad i čovjeka sijede kose.

32:26

Rekao sam: Rasijat ću ih u zakutke, učiniti da im nestane spomen među ljudima.

32:27

Nisam li se bojao gnjeva neprijateljeva da se protivnici njihovi ne bi ponašali čudno, pa da ne bi govorili: ‘Naša je ruka uzvišena i GOSPOD nije sve to učinio.’

32:28

Jer su oni narod bez savjeta, niti nikakve razboritosti nema u njih.

32:29

O da su mudri, da bi ovo razumjeli, da bi promotrili svoj svršetak.

32:30

Kako bi jedan potjerao tisuću, a dvojica nagnali deset tisuća u bijeg, da ih Stijena njihova nije prodala, da ih GOSPOD nije zatvorio?

32:31

Jer stijena njihova nije poput Stijene naše, čak i neprijatelji naši sami su suci.

32:32

Jer loza je njihova loza sodomska i iz polja gomorskih; grožđe njihovo grožđe je žuhko, grozdovi njihovu gorki su;

32:33

njihovo je vino otrov zmajski, okrutni otrov zmije otrovnice.

32:34

Nije li to kod mene pohranjeno, i zapečaćeno među blagom mojim?

32:35

Meni pripada osveta i naplata; u pravo vrijeme noga će im posrnuti. Jer je dan njihove nesreće blizu, i hiti ono što će ih spopasti!

32:36

Jer će GOSPOD suditi narod svoj, i pokajat će se nad slugama svojim kad vidi da im je snaga nestala, i da nema ni uhvaćenog ni ostavljenog.

32:37

Tada će reći: Gdje su bogovi njihovi, stijena njihova u koju su se pouzdavali,

32:38

koji su jeli salo njihovih žrtava i pili vino njihovih žrtava ljevanica? Neka se dignu i pomognu vam, i neka vam budu zaštita!

32:39

Vidite sada da ja, baš ja sam taj, i da nema nikakvog boga uz mene! Ja usmrćujem i oživljujem, ja ranjavam i iscjeljujem; i nitko se iz ruke moje ne može izbaviti.

32:40

Jer ruku svoju dižem prema nebu i kažem: Ja živim zauvijek.

32:41

Ako naoštrim svoj blistavi mač i uzmem sud u svoje ruke; osvetom ću uzvratiti neprijateljima svojim i naplatit ću onima koji mene mrze.

32:42

Strijele ću svoje opiti krvlju i mač moj proždrijet će meso; i to s krvlju pogubljenih i zasužnjenih, od početka odmazde nad neprijateljem.

32:43

Radujte se, nacije, s narodom njegovim, jer će on osvetiti krv slugu svojih, uzvratiti osvetom protivnicima svojim, i bit će milosrdan zemlji svojoj i narodu svome.”

32:44

Zatim je Mojsije došao i izgovorio sve riječi ove pjesme na uši naroda, on i Hošea sin Nunov.

32:45

Kad je Mojsije prestao govoriti sve ove riječi svemu Izraelu,

32:46

tada im je rekao: “Upravite srca svoja prema svim riječima koje ja danas među vama svjedočim i zapovjedite sinovima svojim da se pridržavaju da izvrše sve riječi ovoga zakona.

32:47

Jer to nije za vas prazna riječ jer je ona vaš život. I po toj riječi produžit ćete dane svoje u zemlji u koju idete preko Jordana, da je zaposjednete.”

Proročanstvo o Mojsijevoj smrti

32:48

I GOSPOD je rekao toga istog dana Mojsiju, govoreći:

32:49

“Popni se na to gorje Abarim na goru Nebo, koja je u zemlji moapskoj što je nasuprot Jerihonu, pa pogledaj zemlju kanaansku koju ja dajem u posjed sinovima Izraelovim.

32:50

Zatim umri na gori na koju si se popeo i pridruži se narodu svome kao što je umro i Aron, brat tvoj, na gori Hor, te bio pridružen narodu svome.

32:51

Zato što ste prestupili protiv mene među sinovima Izraelovim kod Merib-Kadeških voda, u pustinji Zinu: jer me niste posvetili usred sinova Izraelovih.

32:52

Ipak, ti ćeš vidjeti tu zemlju ispred tebe, ali tamo nećeš ući, u zemlju koju ja dajem sinovima Izraelovim.”