Psalam 17

Molitva Davidova.

17:1

Čuj pravicu, GOSPODE, na vapaj se moj obazri; poslušaj molitvu moju što ne dolazi s usana lažljivih.

17:2

Neka mi iz nazočnosti tvoje presuda izađe, neka oči tvoje ugledaju ono što je pravo.

17:3

Ti si srce moje isprobao, noću si me pohodio; iskušaj me i nećeš ništa naći. Naumio sam da usta moja neće prestupiti!

17:4

Glede djela ljudskih, po riječi usana tvojih sačuvao sam se od staza zatornika.

17:5

Zadrži korake moje na stazama svojim, da se stopala moja ne poskliznu.

17:6

Prizvao sam te, Bože, jer ćeš me čuti; prigni k meni uho svoje i čuj besjedu moju!

17:7

Pokaži čudesnu blagost svoju, o ti, koji one koji se u tebe uzdaju, desnicom svojom spašavaš od onih što se protiv njih podižu.

17:8

Čuvaj me kao zjenicu oka; sakrij me pod sjenu krila svojih

17:9

od opakih koji me tlače, od smrtnih neprijatelja mojih koji me opkoljuju.

17:10

Zatvorili su se u svoja vlastita sala, ustima svojim oholo govore.

17:11

Naše su korake sada opkolili; uprli su oči svoje usmjerivši ih na zemlju

17:12

kao kad lav žudi za plijenom svojim i kao lavić što vreba na tajnim mjestima.

17:13

Ustani, GOSPODE, predusretni ga, obori ga! Izbavi dušu moju od opakog koji je tvoj mač,

17:14

od ljudi koji su tvoja ruka, GOSPODE, od ljudi svijeta ovoga, koji svoj udio imaju u ovom životu i kojima si trbuh napunio blagom skrivenim: obiluju sinovima i svoj imetak ostavljaju dojenčadi svojoj.

17:15

A što je do mene, ja ću u pravednosti lice tvoje gledati; bit ću zadovoljan, kad se probudim s tvojim obličjem.